Svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako su u Dom policije u Sarajevu dovedeni zarobljenici i ubijeni u Velikom parku, naglasivši da danas govori istinu, a da je ranije davao izjave pod pritiscima.
Na suđenju za zločine počinjene u Janji kod Bijeljine, svjedok Odbrane Milana Đokića je dao svoj iskaz, ali njegov sadržaj nije dozvoljeno objavljivati u medijima.
Vještak Odbrane je na suđenju Kemalu Čauševiću izjavio da, ako se uzme u obzir način rada i organizacija Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), nije bilo izvodivo favorizovanje firmi koje su uvozile tekstil.
Svjedočeći na suđenju Radetu Gariću, zaštićeni svjedok MK-1 se prisjetio boravka u školi u mjestu Luke kod Vlasenice, premlaćivanja i bježanja od smrti.
Tužilaštvo BiH zatražilo je kažnjavanje Ibre Merkeza, Predraga Bogunića i Ešefa Hurića za zločine u Goraždu počinjene u periodu od jula 1992. do februara 1993.
Državni sud je proglasio Maksima Božića i Edina Hastora krivim zbog planiranja da počine teroristički napad u Istočnom Sarajevu i Tuzli i osudio ih na ukupno šest i po godina zatvora.
Svjedok Odbrane Sakiba Mahmuljina ispričao je kako je 1995. godine bezuspješno pokrenuta akcija stavljanja pod kontrolu mudžahedinskih boraca.
Svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako je napadnuto njegovo selo Brđani kod Konjica i kako je odveden u logor “Čelebići”, gdje je nekoliko zatočenika zadesila smrt.
Na suđenju za zločine počinjene u Oborcima kod Donjeg Vakufa, svjedok Odbrane je izjavio da je optuženi Milorad Glamočak, kao komandir Izviđačkog voda, mogao samo disciplinski kažnjavati svoje podređene.
Na suđenju za zločine počinjene na području Bosanskog Novog, optuženi Rajko Karlica je rekao da u junu 1992. nije ulazio u Ekiće i Aliće, ali da jeste učestvovao u prevozu žena i djece prema Urijama.
