U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Prozora, svjedok Državnog tužilaštva je kazao da je Nikola Marić naredio ubistvo njegovog komšije u selu Paroš.
Iako se svjedoci žale na prijetnje koje im se upućuju, a nerijetko su to razlozi Tužilaštva BiH za određivanje pritvora osumnjičenima za ratne zločine, još uvijek ne postoji nijedna optužnica za takva djela.
Na suđenju za zločine počinjene u Bileći, zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH izjavio je da su u proljeće 1992. godine 32 Bošnjaka napustila ovaj grad jer se nisu htjeli javiti u rezervni sastav Jugoslavenske narodne armije (JNA).
Na suđenju za zločine počinjene u Kotor-Varoši, svjedoci Tužilaštva BiH su kazali da je u zatvoru iza zgrade suda bilo nekoliko smrtnih slučajeva koji su bili posljedica premlaćivanja.
Iznoseći završnu riječ, Tužilaštvo BiH je zatražilo da se Hariz Habibović osudi i kazni zatvorom za zločin protiv civilnog stanovništva počinjen 1992. u mjestu Stupari kod Kladnja, dok je Odbrana predložila oslobađajuću presudu zbog nedostatka dokaza.
Na suđenju Goranu Popoviću za zločine počinjene u Višegradu, svjedok Odbrane izjavio je da su Bošnjaci u vojnoj kasarni “Uzamnica” u Višegradu čuvani radi razmjene.
U nastavku suđenja za genocid počinjen u Srebrenici, svjedoci Odbrane su kazali da optuženi Aleksandar Cvetković nije išao u akcije na ovaj grad u junu i julu 1995. godine.
Na suđenju za zločine počinjene u Kotor-Varoši, svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je 1992. bio pritvoren u pilanu i Policijsku stanicu, gdje je vidio pretučene ljude.
Svjedok Državnog tužilaštva na suđenju Jasminu Čolomanu kazao je kako je čuo od komšije da je došlo do ranjavanja i ubistva zatvorenika u Omladinskom domu Prnjavor.