Srijeda, 9 jula 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Ratko Đurković Ratko Đurković. Foto: Sud BiH

Jovan Stevanović je kazao da je bio u jedinici “Mandini lavovi”, čiji je komandant bio Mitar Maksimović. Prema njegovim riječima, u vrijeme napada ova jednica je bila korpusna.

On je ispričao da su krenuli ujutro iz Ugljevika sa dva voda, a da je prije njih došlo oko 30 Srbijanaca koje je vodio Profa.

“Vojska je bila na zadnjim položajima. Čekali su da mi uzmemo liniju”, rekao je Stevanović.

On je naveo da su glavni bili Profini i da je vidio kako su palili neke kuće. Kazao je da je bilo pucnjave i sporadičnih borbi, kao i da je jedan njihov pripadnik poginuo. U selu, kako je rekao, nisu nikoga vidjeli.

Svjedok je kazao da su se iz sela povukli oko 12 sati, a da su “mještani” uspostavili liniju.

Prema saznanjima Stevanovića, dva dana prije ovog bio je još jedan napad na Tursunovo Brdo, ali nije bio uspješan.

Na pitanja Vijeća ko im je dodijelio zadatak da idu u Tursunovo Brdo, on je kazao da im je to rekao Milan Jović iz Prve majevičke brigade.

“Nije nas niko vodio, zna se gdje je Tursunovo Brdo. Profo je bio glavni. Milan Jović je rekao da je glavni”, kazao je Stevanović.

On je svjedočio na suđenju Ratku Đurkoviću, koji je, u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za napad na selo Tursunovo Brdo u julu 1992. u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Na poziv Odbrane, saslušan je i svjedok Šukrija Terzić, koji je rekao da je u Srednjoj Trnovi živio do aprila 1992., kada su svi mještani otišli prema Teočaku, jer su se uplašili kada su dolazila trojica sa crvenim beretkama. Dodao je da su se u selo počeli vraćati 2000. godine.

On je kazao da nema saznanja o napadu na Tursunovo Brdo, jer nije bio blizu, ali je na pitanja branioca Milenka Zelenovića ispričao kako je vidio optuženog na televiziji 1994. godine.

“Vidim ga, Ratko i Novica Simić. Pokazuje rukom: ‘Ovo su njihovi rovovi.’ Kaže: ‘Pucnjave nema ni s naše ni s njihove strane’”, prisjetio se Terzić, dodavši da osim njih dvojice nije bilo nikog drugog.

On je rekao da Đurkovića dugo poznaje kao profesora iz Ugljevika, te da su zajedno bili u organizaciji posvećenoj Drugom svjetskom ratu.

“Kako ja Ratka znam, nije težio nekoj nacionalnoj strani. Ako se išta može reći, ja mogu reći da je bio samo takav čovjek”, kazao je Terzić.

Na pitanja tužiteljice Dike Omerović, on je rekao da mu je kuća u ratu bila djelimično srušena.

Suđenje se nastavlja 29. marta.

 

Najčitanije
Saznajte više
Kušić: Djeca joj ranjena u napadu na Kozadre
Na suđenju za zločine u Rogatici, svjedokinja Tužilaštva ispričala je kako su njena djeca u augustu 1992. ranjena prilikom granatiranja sela Kozadre.
Radović i ostali: Muškarci odvojeni od žena i djece u Bijelom Potoku
Na suđenju za zločine na području Zvornika, svjedokinje Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetile su se napuštanja svojih domova i odvajanja muškaraca u Bijelom Potoku 1. juna 1992. godine, kada su posljednji put vidjele svoje muževe, očeve i braću.
Ivanović: Bili zauzeti vojnim aktivnostima na Preljući
Bućan i ostali: Odgođeno suđenje zbog nedolaska optuženog