Pantić i ostali: Otišli kod Vukotića za vrijeme pucnjave
Četvoro svjedoka Odbrane izjavilo je da je polovinom maja 1992. godine začulo pucnjavu iz pravca sela Zaklopača i da su otišli do kuće Vukotića, gdje je bio i optuženi.
Cvijetin Bojanić je kazao da je tog dana došao s posla kući u zaselak Podgrab iznad Zaklopače i da je začuo pucnjavu.
On je rekao da se prvo sakrio u šumarku kod kuće, a da je potom otišao do kuće Vukotića, udaljene stotinjak metara.
Svjedok je nabrojao ljude koje je tu zatekao, uključujući i optuženog, navodeći da su se tu inače okupljali i držali stražu. On je napomenuo da je još pucalo kad je stigao i da je pucnjava trajala ukupno 20 minuta do pola sata.
“I mi smo bili uplašeni. Ne znaš što puca i ko puca”, kazao je Bojanić.
Prema njegovoj procjeni, selo Zaklopača udaljeno je dva i po kilometra.
Svjedok je rekao da su sutradan čuli da su ljudi pobijeni u Zaklopači, ali da nema saznanja ko je to učinio.
Vukotiću se sudi s Radomirom Pantićem, Brankom Jolovićem, Milomirom Miloševićem i Nikolom Lošićem za učešće u ubistvima najmanje 57 bošnjačkih civila u Zaklopači 16. maja 1992. godine.
Prema optužnici, Pantić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Milićima, Milošević pripadnik policije, a Jolović, Vukotić i Lošić pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
Milan Zekanović je izjavio da je s rođakom bio kući u selu Podbirač kada su začuli pucnjavu. Kazao je da su otišli do kuće Nenada Vukotića, jer im je to bio najbezbjedniji prolaz prema Milićima. On je rekao da su tamo zatekli optuženog, kao i druge ljude, te da niko nije znao šta se dešava.
Svjedok je rekao da su sutradan saznali da su izginuli mještani bošnjačke nacionalnosti i da ih je neko napao. Zekanović, koji je u to vrijeme imao 15 godina, kazao je da je prenoćio kod Vukotića, a potom s majkom otišao za Srbiju.
Branko Zekanović rekao je da je bio kod rođaka i da su istrčali kada su začuli pucnjavu iz pravca Zaklopače. Naveo je da im je otac kazao da bježe prema kući Mirka Vukotića. On je nabrojao ljude koji su bili tamo, a među kojima i Nenada Vukotića.
“Prestala je pucnjava, čula se neka galama”, prisjetio se svjedok, dodavši da je drugi dan s rođacima otišao za Srbiju.
Boško Bojanić ispričao je da je 14. maja 1992. došao s odsluženja vojnog roka kući u Podbirač i da se nakon dva dana dogodila pucnjava. On je rekao da je njegova kuća na kraj sela i da je okružena šumom, te da je, u strahu za sigurnost, s majkom krenuo prema Milićima.
On je kazao da su kod kuće Vukotića zatekli dosta naroda i da su tu ostali do ujutro.
Odbrana drugooptuženog Jolovića u okviru svog dokaznog postupka predložila je dva materijalna dokaza. Branilac Rade Golić u dokaze je uložio katastarski plan s područja Zaklopače, a o ulaganju naredbe o istrazi sa spiskom osumnjičenih, na koje se referisao jedan od svjedoka, biće odlučeno nakon izjašnjenja Tužilaštva na narednom ročištu.
Nastavak suđenja je 2. septembra.