Luka Brkić, svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je kako je sa sinom Viktorom bio zatočen u različitim logorima na području Ključa i Stare Gradiške tokom 1992. godine. Tokom zatočeništva, kako je kazao, mnogi muškarci su okrutno fizički maltretirani, a među njima i njegov sin, koji je zadobio “80 udaraca pendrekom”.
Državno tužilaštvo tereti Vinka Kondića, Boška Lukića i Marka Adamovića da sutokom 1992. godine učestvovali u organiziranju grupe ljudi i podstrekavanju na počinjenje genocida, te za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin na području općine Ključ.
Krajem maja 1992. godine Luka Brkić je uhapšen zajedno sa drugim mještanima Ključa, nakon čega je odveden na ispitivanje u policijsku stanicu u tom gradu. Nakon dva dana, Brkić je, kako tvrdi, u grupi sa 21 muškarcem iz Ključa prebačen u jednom od kamiona u “Mali logor” kraj Banje Luke, te potom u Staru Gradišku.
“U ‘Malom logoru’ su nas, po izlasku iz kamiona, pretukli. Potom smo istog dana prebačeni u Staru Gradišku, gdje su nas vojnici također pretukli. Tu sam vidio svog sina Viktora, koji je tada imao 20 godina”, rekao jeBrkić i dodao da su 11. juna 1992. godine autobusima prevezeni na Manjaču.
Tokom zatočeništva u ovom logoru, kako je kazao svjedok, svi su morali obući uniforme Jugoslavenske narodne armije (JNA), jer su ih stražari smatrali “vojnim zarobljenicima”. Brkić je kazao da je na Manjači proveo pet i pol mjeseci, te da su se i ovdje “nastavila premlaćivanja”.
“Viktora sam ponovo vidio na Manjači, gdje sam ga skrivao, jer su ga stalno prozivali na premlaćivanje. Jednom prilikom ga je izvjesni Zoki prozvao i tada je pretučen. Sjećam se da su mu leđa bila crna od pendreka i on mi je kazao da su ga 80 puta udarili”, rekao je Brkić.
Svjedok je, u trenutku kada je govorio o zlostavljanju svog sina, uplakan napustio sudnicu, da bi nakon kratkog vremena nastavio svjedočenje.
Nastavak suđenja zakazan je za ponedjeljak, 24. novembar 2008. godine.