Emir Špago je izjavio da su u septembru 1993. godine pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) došli po njega i njegovu porodicu i odveli ih u logor “Vojno”.
“Bili su Brekalo i Šunjić, neko ih je spominjao, ne znam ja tačno, ja sam bio mali, ali sam čuo tako”, kazao je svjedok.
Dodao je da su nakon dolaska u “Vojno” majka i sestra bile u jednoj kući, dok je on bio u nekoj garaži s muškarcima.
“Bila je puna garaža. Uvjeti slabi, bile su neke deke dolje. Nismo mogli izaći, zaključaju nas”, rekao je svjedok, napomenuvši da je u garaži bio deset ili 15 dana.
Špago je kazao da su se vojnici HVO-a ponašali “onako, primjereno”.
“Nekad se deru, ništa posebno”, rekao je svjedok.
Ispričao je da su jedne noći prenoćili u “Heliodromu”, ali da je s majkom opet vraćen u “Vojno”. Naglasio je da su svi išli na radnu obavezu.
“Ja sam bio mali pa nisam mogao ići”, kazao je svjedok.
Kako je dodao, razmijenjen je 2. ili 3. decembra 1993. godine.
“Nije bilo nikakvog razloga da me zatoče pošto sam bio mali”, rekao je svjedok.
Istakao je da se nisu mogli vratiti u svoj stan jer im to nije bilo dozvoljeno, te da su prešli u dio Bijelog Polja gdje je bila Armija Bosne i Hercegovine (ABiH).
“Nisu nam dali da se tu vratimo, vjerovatno HVO”, kazao je svjedok.
Za zločin protiv čovječnosti, Tužilaštvo BiH tereti Juru Kordića, Dražena Lovrića, Darija Sušca, Nedžada Tinjka, Nuhana Šikala, Darija Mihalja, Stanka Škobića, Tomislava Ančića, Marinka Šunjića i Slavka Golemca.
Svi optuženi su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i “Kažnjeničke bojne” HVO-a.
Optužnica ih tereti za zatvaranje u logore “Heliodrom” i “Vojno”, progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tokom 1992. i 1993. godine, čime su, kako je navedeno, svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Na ovom suđenju je bez prisustva javnosti i uz druge mjere zaštite iskaz dao zaštićeni svjedok “J”.
Nastavak suđenja zakazan je za 14. oktobar.
