Akeljić i ostali: Fizička maltretiranja ili korektan odnos prema zarobljenicima

U optužnici je navedeno da su Akeljić, kao komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade Armije BiH, a Haskić, Bilal, Patković i Đelilović kao pripadnici iste jedinice, psihički i fizički zlostavljali zatvorenike u objektu “Crna kuća” u Kruščici. Haskić i Bilal su optuženi i da su fizički i seksualno zlostavljali dvojicu zatvorenika.

Tužilaštvo je tokom postupka saslušanjem 17 svjedoka, jednog vještaka i čitanjem iskaza iz istrage pokušalo dokazati da su optuženi od početka jula do sredine novembra 1993. izvodili zatvorenike iz “Crne kuće” te ih fizički i psihički zlostavljali, potom da su, između ostalog, prisiljavali ih da se međusobno tuku, kopaju rovove te, opasane eksplozivom prisilno ih odvodili na prvu liniju, gdje su bili izloženi unakrsnoj vatri.

Prvi saslušani svjedok Stipo Križanović je rekao da je bio mobilisan u Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i da je zarobljen s bratom, rođakom i komšijom, te je 66 dana proveo u “Crnoj kući” gdje ga je Bilal više puta udarao palicom i pendrekom.

Za Akeljića je naveo da ga nije udarao, ali da je bio zapovjednik vojnim policajcima i da je mogao spriječiti ono što se dešavalo, dok je za Haskića ispričao kako je na njega i njegovog rođaka pucao ćorcima i da ga je jednom udarao kada su dovedeni.

“Rekao je da mu je žao što je to uradio i da me zamijenio s drugom osobom”, izjavio je Križanović.

Drugi svjedok Nenad Križanović je kazao kako su zatvorenici gotovo svakodnevno vođeni na prisilne radove, na kopanje rovova na samoj liniji razgraničenja i kanala za gradnju mini centrale te da su batine najčešće dobijali od Bilala i Patkovića.

“Bilal je naredio da Stipo i ja mlatimo jedan drugog. Radili smo sklekove pa onda udarali jedan drugog. Ili bi nam naredili da sjedemo na stolice pa su nas Bilal i Patković mlatili gumenim palicama po nogama”, izjavio je svjedok.

Ivica Križanović je posvjedočio kako su se zatvorenici morali tući jedni s drugima kako bi “zabavljali djevojku koju je u zatvor dovodio Akeljić”, potom da su tjerani na međusobni oralni seks.

“Senad Bilal je bio prisutan tokom ispitivanja. Kada bi rekli nešto što se njima ne bi slagalo, vikao bi da lažem i mlatio bi me gumenom palicom po cjevanicama”, govorio je svjedok.

Nakon udaraca bačen niz stepenice

Goran Strukar se svjedočeći prisjetio da ga je u “Crnoj kući” po dovođenju ispitivao “Brko” kojeg nije poznavao, ali je u sudnici pokazao na Akeljića za kojeg misli da je “Brko”, kao i da su mu braća Križanović rekli ko je to.

On je rekao da je nakon ispitivanja odveden u posebnu sobu, gdje su ga, kako je kazao, Šaban i Bilal pretukli, a nakon batina, objašnjava, bacili su ga niz stepenice.

“Tukli su me po leđima, stomaku, prsima, skoro svakodnevno. Nakon par dana u ‘Crnu kuću’ su doveli i svjedoka ‘A’, kojeg su zajedno sa mnom pretukli. Šaban i Bilal su nas najviše tukli, dok je Brko tada sjedio, gledao i smijao se. Ja sam tada tražio da me ubiju, samo da me ne pate više”, izjavio je Strukar.

On je naveo da su ga kao zatvorenika vodili na kopanje rovova na Zabrđu, kao i u minsko polje, a da je uspio da pobjegne krajem jula 1993. godine kada se prebacio do svoje kuće.

Safet Bešo je posvjedočio da je kao pripadnik Civilne zaštite s bratom otišao do “Crne kuće” gdje ih je na vratima zaustavio stražar Šemso Đelilović i rekao da sačekaju komandanta Nesu Hurema, ali da su obojica ubrzo završili u istom objektu gdje su ih tukli.

Svjedok Mato Šarić se prisjetio kako je po dovođenju u “Crnu kuću” prve dane proveo u samici, a potom je odvođen na ispitivanje kao i na kopanje rovova, centrala za vodu i zemunica s drugim zatvorenicima.

Prisjetio se i kako je odveden na liniju na Ribnjak i da je morao ići u minsko polje.

“Teško mi je da govorim o tome, čak i ne želim da to kažem. Ali, kad su nas tada odveli na liniju, meni, svjedoku ‘A’ te Goranu Strukaru – zarobljenicima iz ‘Crne kuće’ – stavili su eksploziv na leđa i tjerali nas u minsko polje”, rekao je Šarić, a potom je naveo da ga je za vrijeme zatočeništva Bilal udarao palicom po leđima.

Zaštićeni svjedok “A” je u sudnici također rekao da mu je po dovođenju na liniju na Ribnjaku na leđa stavljen eksploziv, da je tokom zatočeništva batine dobijao svakih 10 dana, kao i da ga je Akeljić, za kojeg misli da je bio komandir jer su ostali slušali njegove naredbe, jedne prilike udario šakom u glavu i ramena.

“To je bilo prilikom jednog ispitivanja. Ne mogu da tvrdim da me je osim toga ikada udario”, kazao je svjedok.

Odbrana je saslušanjem 24 svjedoka pokušala dokazati da zatvorenici u “Crnoj kući” nisu bili maltretirani, da se prema njima korektno odnosilo, da se na njima nisu mogle primijetiti povrede, kao i da su nekada radili po krugu i cijepali drva, ali da nisu vođeni na radove na prvu liniju.

Nekadašnji komandir Civilne zaštite u Kruščici Šećo Muslimović i pripadnik ove jedinice Mihajlo Andrić su rekli da su po potrebi za radove na kopanju kanala za hidrocentralu bili angažovani zatvorenici iz “Crne kuće”, ali da se nisu žalili na povrede.

“Razgovarao sam više puta s njima i niko mi se nije žalio na zlostavljanje, niti sam na njima vidio tragove nasilja. Ja sam tražio i dobijao zdrave i sposobne radnike”, objasnio je Andrić.

Odbrana je također pokušala dokazati da vojna policija nije imala komandira i da je zatvorenike u “Crnoj kući” ispitivao oficir za bezbjednost, kao i da optuženi nisu sve vrijeme koje tretira optužnica bili prisutni u Kruščici.

Optuženi Akeljić je tokom svjedočenja u svoju korist ustvrdio da nikada nije maltretirao zarobljenike, niti da je vidio ikoga to da radi, niti da je iko od optuženih loše postupao prema njima.

“Ja sam najčešće bio na dežuri zbog ranjavanja, tako da nisam bio u poziciji bilo kome da izdajem naređenja. Naredbe su meni stizale, a ja sam ih samo prenosio dalje. Niko mi nikada nije naredio da se ratni zarobljenici maltretiraju, već nam je rečeno da se u skladu sa pravilima postupa prema njima. Bit ću malo drzak i reći da su pojedini svjedoci iznijeli neistine”, naglasio je optuženi.

Ifet Haskić je tokom svjedočenja naveo da je nakon akcije Zabrđe u julu 1993., tokom koje je zarobljen svjedok “A” Šaban Haskić odveo teško ranjenog dječaka u bolnicu, nakon čega je oko mjesec dana ostao u selu Počulica kako bi majci i mlađem bratu obezbijedio smještaj, ali i da je sam optuženi dva puta ranjavan.

Munir Patković i Hazim Trako su posvjedočili da je optuženi Patković u julu 1993. bio kod porodice na dopustu u Preočici.

Tokom svjedočenja u svoju korist Haskić je rekao da je bio prisutan 1. jula 1993. kada se desio prvi dolazak pripadnika HVO-a, odnosno Ivice, Stipe i Nenada Križanović te Strukara koje su, prema njegovim riječima, doveli pripadnici diverzantskog voda, ali da je on lično ostao na vanjskom obezbjeđenju, te je negirao da je uzimao izjave i da je bio prisutan kada su ih ove osobe davale.

Negirao je optuženi da je osobu “B” ikada vidio za vrijeme njenog boravka u Kruščici i da nije učinio nešto što nije skladu sa zakonom.
Bilal je svjedočeći u svoju korist istakao kako vojni policajci nisu mogli izvoditi zatvorenike na saslušanje ili zatvarati nekoga bez znanja svjedoka “C” i “D”.

“Jeli su sve što smo i mi jeli. Isti krevet je bio kod mene i kod njih”, dodao je Bilal.

Patković je negirao navode da je “prskao pritvorenike iz vatrogasnog šmrka”, objašnjavajući da je pritisak vode na česmi ispred “Crne kuće” bio je jako slab, tako da je uvijek neko morao čuvati crijevo da bi se umio.

“Nikoga nisam maltretirao, niti sam čuo da je bilo kakvog premlaćivanja. Da sam vidio nešto slično, prijavio bih to, a komandant ‘D’ bi to sankcionisao”, istakao je Đelilović.

Suđenje Akeljiću i ostalima je počelo 14. marta 2016.