Markale – Praznina i tišina pred sarajevskom tržnicom

Hamid Mehagić imao je samo 15 godina 28. augusta 1995., kada je na Markalama prodavao svijeće. Prisjetio se kako je tog dana s prijateljima Darijem i Adom krenuo izaći iz tržnice, ali napravio je dva koraka nazad i tako uspio preživjeti. Njegovi prijatelji su poginuli.

“Vidio sam taj prizor. Ljudi leže mrtvi… Isto kao da je to bilo jučer, svega se sjećam”, kazao je Mehagić.

Predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo Saida Karović rekla je da se bh. društvo treba kolektivno sjećati jednog od najvećih zločina počinjenih u Sarajevu.

“Ovaj masakr se razlikuje od ostalih jer su nakon njega uslijedili NATO napadi… Uništavali su sve što je vrijedilo, a to su ljudski životi. Moramo obilježavati, sjećati se, opominjati svaki dan, ali ne svetiti se”, kazala je Karović.

Među građanima Sarajeva ubijenim 28. augusta 1995. jeste i Sevda Brkan. Njen brat Salih Kruščica prisjetio se kako je došla do tržnice da kupi hrane i da dugo nisu znali gdje je. Nakon silnog traženja, kako je pojasnio, našli su je u mrtvačnici.

“Svake godine je sve teže i teže”, rekao je Kruščica.

Među 43 ubijenih je i troje djece, kazao je Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Sarajeva.

“Građane su tokom opsade ubijali iz mržnje”, rekao je Grabovica, istaknuvši da Sarajevo mora održati kulturu sjećanja.

Ana Babić, predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo, kazala je da “gleda svoj grad i govori pred vratima istine”.

“Ja volim svoj grad, ja ne mrzim… Dok stojim pred vratima istine, šta mislite šta mi je u duši? Praznina koja ječi bez ikakve riječi i tišina”, rekla je Babić.

Pored stradanja u ljeto 1995. godine, na Markale je u februaru 1994. pala granata i usmrtila 68 i ranila 144 osobe.

Prema podacima Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, tokom opsade Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana, na grad je u prosjeku svaki dan palo 329 granata.

Za zločine počinjene u Sarajevu, koji obuhvataju i granatiranje Markala, na doživotnu zatvorsku kaznu osuđen je Stanislav Galić, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vojske Republike Srpske (VRS).

U presudi Galiću iz novembra 2006. godine navedeno je: “Taj incident predstavlja primjer granatiranja gdje su civili namjerno ciljani.”

Za granatiranje, terorisanje i snajperisanje građana Sarajeva, nepravosnažnom presudom izrečenom u Haagu, na 40 godina zatvora osuđen je Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS).

Ratko Mladić, bivši komandant VRS-a, osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu zbog zločina počinjenih u BiH, među kojima su genocid počinjen u Srebrenici te granatiranje, terorisanje i snajperisanje građana Sarajeva.