Jozo Dedić, zapovjednik Domobranske bojne u Ljubuškom od jeseni 1993. do jeseni 1994. godine, kazao je da su pripadnici njegove bojne nekoliko puta odvodili pritvorenike iz VIZ-a na lokaciju udaljenu osam kilometara od Ljubuškog, kako bi obavljali radove.
“Imali su hranu, jeli su kao i vojnici. Ljudi su govorili, ako može, da opet idu… Koliko znam, niko se nije potužio da je bio udaran i maltretiran”, rekao je svjedok, dodavši da se nije radilo o teškim radovima.
Prilikom odvođenja, pojasnio je svjedok, Mati Jelčiću je dat zahtjev i on je preporučio da “slučajno ne bi ko maltretirao te ljude”.
Za zločine počinjene u Ljubuškom optuženi su Ivan Kraljević, Mate Jelčić, Slavko Skender, Stojan Odak, Vice Bebek, Vinko Radišić i Dragan Miloš.
Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. bili upravnici Vojno-istražnog zatvora (VIZ), smještenog u zgradi policije u Ljubuškom, u kojem je bilo zatvoreno više od 100 osoba bošnjačke nacionalnosti. Ostali optuženi su bili stražari. Na teret im je stavljeno da su zatočene civile i ratne zarobljenike držali u neuslovnim prostorijama, dozvoljavali njihovo maltretiranje, davali im vrlo malo hrane te ih odvodili na prinudne radove.
Svjedok Nikica Roso je kazao da su pritvorenici iz VIZ-a obavljali radove u Duhanskoj stanici, utovaravši i istovaravši robu. Kako tvrdi, mogli su uzimati hranu i nositi je u zatvor. Negirao je da su pritvorenici maltretirani na radovima.
Dedić i Roso su pojasnili da su se borbene linije nalazile oko 30 kilometara od mjesta gdje su pritvorenici obavljali radove.
Svjedok Ivica Erceg, koji je radio od sredine 1993. do sredine 1994. godine u Policijskoj upravi u Livnu, rekao je da se sjeća optuženog Jelčića iz tog perioda.
Erceg je pojasnio da je 12 do 15 pritvorenika iz Policijske uprave predao Jelčiću, ali ne zna zašto su prebačeni iz Livna u Ljubuški. Istaknuo je da ih je, nedugo nakon što ih je predao Jelčiću, vidio kako šetaju po gradu.
Suđenje će se nastaviti 28. decembra.
