Sabahudin Nukić, koji je početkom 1992. bio policajac u staničnom odjeljenju Skelani pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Srebrenica, rekao je da je optuženi Milovanović bio u rezervnom sastavu policije, ali ne zna kad je tačno počeo raditi.
Nukić je kazao da se optuženi volio šaliti, prepoznavši ga u sudnici. Prema svjedoku, optuženi nije mogao izdavati naredbe.
Tužilaštvo BiH optužilo je Milovanovića da je sudjelovao u napadu na selo Rešagići i naredio paljenje kuća, iz kojih su žene i djeca bili primorani izaći. Prema optužnici, napad na Rešagiće se desio 8. maja 1992. godine, a Milovanović je bio pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Skelani.
U optužnici se navodi da je od aprila do augusta 1992. izvršen široki i sistematični napad vojnih, policijskih i paravojnih formacija Republike Srpske, uz podršku artiljerijskog djelovanja Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je za posljedicu imao ubistvo 40 i protjerivanje oko 1.000 Bošnjaka s područja Skelana.
Govoreći o međunacionalnim odnosima, svjedok je rekao da je početkom 1992. bilo teško raditi i da policajci srpske nacionalnosti nisu dolazili na posao.
Budući da je radio na regulisanju javnog reda i mira, svjedok je, prema njegovom iskazu, u aprilu 1992. bio na mostu koji je vezao Skelane s Bajinom Baštom (Srbija) i zaustavio “tamić”, na kojem je pronašao zeleni sanduk vojne opreme.
Pojasnio je da je nakon pretresa “tamića” pronađen mitraljez, puškomitraljez s više okvira municije, te pet-šest sanduka municije.
Svjedok je kazao da je nakon toga u policijsku stanicu dolazila delegacija Srpske demokratske stranke (SDS) “na sastanak, da se to smiri”. Naredni dan svjedok je, kako je rekao, čuo da je “stanično odjeljenje Skelani zauzeto”.
Suđenje će se nastaviti nakon vještačenja zdravstvenog stanja optuženog Milovanovića.
