Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu službenog položaja, pranje novca te primanje dara i drugih oblika koristi, a Sadikovića i Karića za davanje dara i drugih oblika koristi. Njih trojica su isprva bili i optuženi u jednom predmetu, da bi Sud BiH potom potvrdio optužnicu u odnosu na Čauševića i Karića, a potom odvojeno i za Sadikovića.
Na ročištu na kojem je Sadiković negirao krivnju, Državno tužilaštvo je zatražilo da se njegov predmet spoji sa predmetom Čauševića i Karića, čemu se Odbrana nije protivila.
Čaušević se tereti da je, kao direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, tokom 2007. stupio u kontakt sa uvoznicima velikih količina tekstila u BiH iz Turske, Kine i Mađarske – Sadikovićem i Karićem, vlasnicima više preduzeća koja se bave uvozom – kako bi im za njihova preduzeća obećao povlašteni status prilikom uvoza.
Povlašteni status firmi, kako ističu u Tužilaštvu BiH, ogleda se u vidu smanjenih iznosa za carinjenje, izbjegavanja detaljnih pregleda i priznavanja faktura za koje je Čaušević znao da su na njima netačni podaci, te je tražio da mu Sadiković i Karić, kao protivuslugu, daju iznos od 1.000 maraka po uvezenom kamionu. Njih dvojica su na to pristali, te su novac Čauševiću donosili i davali na različitim lokacijama u Sarajevu i Banjoj Luci, stoji u optužnici.
Sadiković i Karić su, kako stoji u optužnici, Čauševiću od 2007. do 2011. godine, za uvoz više od 1.700 kamionskih isporuka tekstila, dali iznos od 1,7 miliona maraka. Sadiković je tom prilikom, prema Tužilaštvu, dao oko 1,2 miliona, a Karić oko pola miliona maraka.
