Aćimović: Prijevoz Srebreničana u smrt

Svjedok SA-1, kojem je Tužilaštvo BiH dalo imunitet od krivičnog gonjenja za događaje 15. jula 1995. godine, rekao je da je, kao pripadnik “Pozadinskog voda”, učestvovao u prijevozu pet tura zatvorenika iz Roćevića do šljunkare.

Prema svjedoku, izvjesni Panto mu je kazao da mu je Srećo javio da ide u Roćević. Kada je otišao, kako je ispričao, vidio je ispred škole ljude u “fantomkama” i Sreću Aćimovića, koji je stajao kod dvokrilnih školskih vrata. Posvjedočio je da mu je Aćimović komandovao da ide “na rikverc” i kada je ušao na vrata, čuo je dreku i jauke.

Svjedok tvrdi da mu je Srećo rekao: “Ovo se mora uraditi, ja ne mogu gledati.” Nije pojasnio detaljnije šta je Srećo mislio. Potvrdio je da on nije bio jedini vozač kamiona, u koji su zatvorenici ušli vezanih ruku i očiju. Svjedok je kazao da je mislio da idu na razmjenu.

“Da sam znao da idu na ubijanje, ja bih pobjegao”, ustvrdio je svjedok, dodavši da su zarobljenici bili svih životnih dobi, a da mu je posebno u sjećanju ostao dječak od 14 godina.

Po dovoženju zatvorenika do šljunkare, svjedok je, kako je rekao, vidio osobe koje nije poznavao, ali misli da su “Srećine komšije” i da ih je on angažovao.

S dijela suđenja na kojem je svjedok govorio o imenima osoba koje su strijeljale, javnost je bila isključena na zahtjev Tužilaštva BiH, a zbog drugih istraga koje se provode.

Za dječaka koji je imao 14 godina svjedok je kazao da ga niko nije htio da ubije i “molio je da ga odbranim”. “Dovezli su nekoga iz ‘Vitinke’. Bile su tri kamare mrtvih i bacio je dječaka na njih, i ubijen je”, izjavio je svjedok.

Tužilaštvo BiH je optužilo Srećka Aćimovića da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću (općina Zvornik), s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.

Svjedok je pojasnio da kada je on mobilisan, komandant bataljona je bio Srećo, koji mu se kasnije izvinjavao jer “nije imao drugog vozača”.

Prema službenom rasporedu, nastavak suđenja zakazan je za 12. april.