Džema Hasanagić, koja brani Mešića, u završnoj riječi je istakla kako Državno tužilaštvo nije ponudilo niti jedan dokaz da je njen klijent postao pripadnikom terorističke organizacije. Dodala je da između optuženih ne postoji povezanost, tako da se ne može govoriti o terorističkoj grupi.
“Optužnica se zasniva na izvještaju Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) u kojem je navedeno da je moj branjenik dva puta bio ranjen u Siriji i da je po povratku u BiH vrbovao ljude da idu tamo. Nisu uopšte tačni navodi da je bio ranjen, ali te su činjenice bile osnov za krivično gonjenje mog branjenika. U Siriji nikada nije bio, ali jeste u Turskoj, jer je preko prijatelja našao posao kako bi nešto zaradio”, kazala je Hasanagić, te naglasila da boravak u Turskoj nije asocijacija na terorizam.
Jedini materijalni dokaz, rekla je braniteljica, koji Tužilaštvo BiH nastoji dovesti u vezu s njenim branjenikom jeste konverzacija putem Skypea iz koje proizlazi da je Mešić “vjerovatno boravio u Siriji deset mjeseci”, ali da nije utvrđeno da je njen klijent bio učesnik tog razgovora.
Mešića, Imamovića i Karamuju, skupa s Jasminom Jašarevićem, Mirzom Kapićem, Ibrom Delićem i Samirom Hadžalićem, optužnica tereti da su 2013. i 2014. godine napustili BiH i priključili se terorističkim organizacijama Islamske države Iraka i Levanta (IDIL), pružajući pomoć i boreći se.
Senad Kreho, branilac optuženog Imamovića, u završnoj riječi je zatražio oslobađajuću presudu za svog klijenta. On je kazao da su materijalni dokazi tokom istrage prikupljeni na nezakonit način, kao i da je Imamović saslušavan za jedno, a optužen za drugo djelo.
“Iz putne isprave je vidljivo da je 3. septembra 2014. napustio BiH i vratio se iz Istanbula 15. oktobra iste godine. Ali nikada nije zatraženo da se utvrdi da li je u putnoj ispravi zaista pečat Turske. Nijedan od dokaza ne potvrđuje da je bio u Siriji i borio se negdje, a u izvještaju SIPA-e stoji kako je Imamović najvjerovatnije boravio u Turskoj. Zbog svega što se dešava u Evropi i svijetu, vlada euforija, ali je odgovornost individualna”, rekao je Kreho.
Bakir Ljubović, koji brani Karamuju, zatražio je da njegov klijent bude oslobođen. Kazao je da je sama optužnica nerazumljiva, kao i da su presretnuti razgovori pribavljeni na nezakonit način.
“Tužilaštvo izvodi zaključak da je Karamuja boravio u Jordanu i Siriji jer je vještačenjem utvrđeno da je njegov mobitel hvatao mreže Sirije i Jordana. On jeste putovao i kroz Siriju i Jordan, ali 2009. godine, kada je išao na hadž”, istakao je Ljubović.
U vezi s tačkom koja Karamuju tereti za nedozvoljeno držanje oružja, branilac je naveo da je prilikom pretresa oduzet pištolj s dozvolom, koja je Sudu BiH predočena nakon intervencije Odbrane.
Karamuja je u završnoj riječi rekao da nikada nije počinio neko krivično djelo.
“Tužilaštvu je žao mladih ljudi koji idu u Siriju, a nije im žao nevinog čovjeka strpati u zatvor. Ako sam toliko opasan koliko me predstavljaju takvim, omogućite mi da s porodicom odem u Tursku, neću se nikada ni vratiti”, naglasio je Karamuja.
Završnu riječ je iznio i Izet Baždarević, koji brani Kapića, kazavši da ne očekuje da njegov branjenik bude oslobođen jer je bio u Siriji nakon što su Ujedinjene nacije (UN) pojedine organizacije proglasili terorističkim, ali je zatražio od Suda BiH da ima na umu niz olakšavajućih okolnosti na strani optuženog, poput njegove bolesti.
“U istrazi je dao iskaz u kojem je potvrdio da je bio u nekom kampu u Siriji, ali da nije učestvovao u borbama, osim što je ponekad bio na nekom punktu, nakon čega je vidio da je pogriješio i vratio se”, rekao je Baždarević, dok je za pušku koja je nađena kod Kapićeve majke napomenuo da je vještak utvrdio da je neispravna i neupotrebljiva.
Odbrane optuženih Jašarevića, Delića i Hadžalića svoje završne riječi bi trebale iznijeti na ročištu koje je planirano 17. oktobra.
