Nanić i ostali: Tukao ko je želio

Zaštićeni svjedok S-3 je 25. decembra 1994. godine, sa saborcima iz voda Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NO APZB), zarobljen na lokalitetu Kozja glava (općina Velika Kladuša). Tada su razoružani i fizički maltretirani. Nakon toga su tijela poginulih u borbi morali nositi do ugostiteljskog objekta u mjestu Hajrat. U objektu su, kako je rekao, također bili tučeni.

U večernjim satima su kamionom odvezeni u zatvor ispod hotela u Bužimu, gdje su zatekli još desetak zarobljenika.

“Tu nas dočekuje, mislim da je upravnik zatvora, imao je ključeve i zvali su ga Medica. Nakon popisivanja je počela tuča. Kada su me prozvali, ja sam izašao vani. Jedan kod vrata je stao i pitao zašto sam krvav i ja mu kažem da me jedan vojnik udario kundakom puške. On mi je tad opsovao majku i onda me je palicom udarao deset do 20 puta. Kod drugog kad sam došao, rekao mi je da ispružim ruku i palicom me je udarao po rukama”, prisjetio se svjedok.

Prema njegovim riječima, treća osoba koja ga je tog dana tukla zvala se Nanić. On mu je kazao da skine bluzu, da se izuje i legne na sto potrbuške. Poslije toga su ga dvojica udarala po cijelom tijelu. S-3 je precizirao da su bile tri osobe s prezimenom Nanić.

Svjedok je ispričao da mu je potom kazano da ode do jednog čovjeka, koji mu je rekao da se nasloni na kantu za smeće, i tada je udaran po leđima.

“Svaki dan, svaku večer, kako je ko dolazio, od Medice je tražio ključeve. Ko god je imao želju, mogao je tući i raditi šta hoće”, napomenuo je S-3.

Od policajca koji su svakodnevno bili tu, S-3 se sjeća osoba pod imenom Vahid, Bapić, Salkić i Esad. Dodao je da je Esad bio komandir policije, a ostali su bili policajci ili čuvari. Za njihova imena svjedok je čuo jer su se tako oslovljavali.

“Salkić i Vahid su tukli isto kao i drugi. I mene su tukli, nisam bio nikad izuzetak (…) Na zidu je bio nacrtan konj i oni su tjerali ljude da jašu tog konja. Meni je Vahid rekao da zajašem i ja nisam htio. Vahid, Salkić i Bapić tukli su me tad policijskim palicama”, prisjetio se S-3.

Svjedok je kazao da je dva mjeseca proveo u zatvoru u Bužimu, i da je s još 20 zarobljenika otišao na kopanje rovova i tranšeja. U radnom vodu u Vrnograču je bio do 25. marta 1995., kada je pobjegao.

Zijadu Naniću, Esadu Kudeliću, Vahidu Bajraktareviću, Senadu Salkiću, Hasanu Mustafiću, Nedžadu Bapiću te Samiru i Huseinu Isakoviću na teret je stavljeno da su od novembra 1994. do augusta 1995. godine nečovječno postupali prema ratnim zarobljenicima i civilima koji su bili zatočeni u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu.

U optužnici se navodi da je Nanić bio u pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa ABiH, Kudelić komandir voda Vojne policije u komandi 505. bužimske brigade, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.

Suđenje će se nastaviti 3. oktobra.