Ibričići i ubijeni par Golijanin

Zijo Ibričić je kazao da je 1992. bio komandir voda u selu Bašci (općina Trnovo), koji je pripadao komandi na čelu sa Medarisom Šarićem.

“Kontaktirao sam s njim i njegovim zamjenikom. Edhema Godinjaka, načelnika policije u Trnovu sam slabo viđao i poznavao”, rekao je Ibričić.

On je kazao je da su u susjednom selu Bistročaj, u kojem su živjele porodice srpske nacionalnosti, ostali Pero Golijanin i njegova supruga nakon što je Armija BiH (ABiH) preuzela kontrolu na tom području.

Kako je naveo, negdje u oktobru 1992. vojnik Adem Ibričić mu je rekao da je otpratio dvojicu vojnika iz Fočanske brigade do Trnova, te da je vidio da je Pero Golijanin otišao. On je kazao da je Adem Ibričić otpratio vojnike bez njegovog znanja.

“Husein Mulaomerović i Džemail Kadić su otišli nakon dva dana na izviđanje i tada su našli tijela ubijenog Pere i supruge u mjestu Lučila. Kad su se vratili, napali su Adema, Ibru, pa i mene. Ja sam rekao da nemam ništa s tim”, ispričao je Ibričić.

On je kazao da su Mulaomerović i Kadić povezivali Adema Ibričića i vojnike iz Fočanske brigade sa smrću Golijanina.

“Spremio sam Džemala i Huseina da odu u komandu i jave, a i ja sam dao izjavu Terzi Mehi. Kazao sam da su njih dvojica problematični, da su hodali po selima tražeći rakiju i tako našli tijela”, rekao je svjedok.

Ibričić je negirao da je vidio tijela ubijenih supružnika Golijanin. Tužilaštvo je konstatovalo da je on u izjavi koju je dao Mehi Terzi 4. novembra 1992. naveo da je bio na licu mjestu, na šta je svjedok kazao da se ne sjeća.

Edhem Godinjak, Medaris Šarić i Mirko Bunoza optuženi su za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti na području Trnova. Sudi im se za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.

Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

Svjedok Vojislav Golijanin je kazao da je 1993. od zarobljenika Zagorca saznao da su mu roditelji Pero i Milka, ubijeni 200 metara od kuće. O sudbini roditelja raspitivao se i u “zatvoru Kula kod Asima Zulića”.

“U jesen mi je jedna žena javila da je našla moje roditelje mrtve. Bili su na zemlji, nisu bili ukopani. Majka čiste kosti, a otac je bio u plavom puloveru i jakni. Tri pucnja u prsa”, rekao je Golijanin.

Svjedok je kazao da svi iz sela Bašci znaju ko su ubice njegovih roditelja, a da on, na osnovu priča, sumnja na braću Ziju i Osmana Ibričića.

Boško Golijanin je ispričao da su njegov otac Nikola, te stric i strina ostali u selu Bistročaj nakon napada muslimanskih snaga na Trnovo 30. jula 1992. On je od tetke Anđe Elez saznao da mu je otac ubijen od prve grupe vojnika koja je došla iz sela Bašci nakon pada Trnova.

Oca je, kako je naveo, premjestio u porodično groblje, zajedno sa stricom i strinom – Perom i Milkom – za koje je čuo da su ih ubili neki Ibričići.

Na ovom ročištu iskaz je dao i svjedok “Č”, koji je kazao da je u selu Lisovići (općina Trnovo) 1993. pronašao i učestvovao u ukopu poginulih Sime Ivanovića i njegove supruge Cvije, te Danila i Marka Ivanovića.

“Svi su bili u penziji. Simo je imao preko 70 godina”, rekao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 26. aprila.