Prinudni radovi na mostarskim vrućinama

godine.

Alen Bjelica je kazao da je živio u Mostaru s majkom i sestrom do 30. juna 1993., kada su vojnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) odvezli autobusima i zatvorili na Heliodrom sve Bošnjake iz naselja, “i maloljetne i starije od 65 godina”.

“Njih pet-šest je upalo na vrata i samo su pitali: ‘Šta ste, jeste li muslimani?’ Rekli su mi da krenem s njima. Imao sam 16 i po godina. Nisam bio vojnik. Bio sam u mornarskoj prugastoj majici i poderanim farmerkama”, rekao je svjedok.

On je kazao da je sa Heliodroma, zajedno sa drugim zatvorenicima, svakodnevno odvođen na prinudne radove na nekoliko lokacija, a u Šantićevoj ulici u Mostaru radio je dva puta.

Bjelica je ispričao da su zatvorenici bili primorani da pune vreće pijeskom i njima “pravili zidove i pomijerali liniju”, punili okvire municijom, te izvlačili ranjene i poginule bojovnike.

Svjedok se prisjetio kako je 13. augusta ranjen na prinudnim radovima u Šantićevoj ulici.

“Ljeto, Mostar na plus 40. Bilo je nemoguće… Akcija je neka počela. Oko nas su ručne bombe letjele kao kamenice… Granata je pala direktno između nas desetak. Vidio sam dim gusti, čujem jauke, vriske…”, ispričao je on, dodajući kako je teško ranjen u ruku i glavu.

Kako je svjedok kazao, policajac Herceg-Bosne pomogao mu je i odvezao ga do bolnice. Nakon ranjavanja više nije odvođen na prinudne radove.

Puljiću, bivšem komandantu Druge bojne Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), na teret je stavljeno da je od maja 1993. do marta 1994. zahtijevao da se zatvorenici iz Heliodroma odvode na prinudne radove i u živi štit. U optužnici se navodi kako je u ovim aktivnostima poginulo 11 ljudi, a 73 ih je ranjeno, dok su njih 15 fizički zlostavljali pripadnici Druge bojne.

Na današnjem ročištu su svjedočili i Malik Kupuslija i Miralem Kreso, koji su govorili o zatvaranju Bošnjaka na Heliodrom, te odvođenju zarobljenika na prinudne radove. Obojica su naveli da su ranjeni 31. augusta 1993. godine.

Kreso je rekao da je ranjen od granate na prinudnim radovima u ulici kod zgrade Pošte u Mostaru, dok je Kupuslija ranjen u Šantićevoj ulici.

“Cijeli dan se pucalo. Nas trojica-četvorica smo nosili vreće, a one su samo padale zbog pucnjave. Taj dan je poginuo čovjek, koji je, kao i ja, imao samo majku. Kad je on pogođen, onda sam ja vreće stavljao. Tako sve do detonacije”, ispričao je svjedok Kupuslija, dodajući da mu je nakon eksplozije sva glava bila krvava.

On je istakao kako su ih pripadnici HVO-a pred početak radova više puta tukli.

“Najprije degenek, pa onda rad. Udarali su nas šakama, nogama, puškom… Da nam zadaju strah, da ne pobjegnemo”, kazao je Kupuslija.

Svjedok je rekao kako mu osoblje bolnice na Bijelom brijegu nakon ranjavanja nije htjelo pomoći, jer je zajedno s njim dovezeno puno ranjenih vojnika HVO-a.

“Sjećam se ljudi u bijelim mantilima kako govore: ‘Ovog baliju vodi u zatvor’”, prisjetio se Kupuslija.

Suđenje se nastavlja 27. januara.