Krvavi i vezani Božići

Rajko Stjepanović, koji zbog bolesti nije mogao pristupiti u Kantonalni sud u Zenici, u izjavi je naveo da je jednog dana 1992. godine, po povratku s posla, od majke i supruge čuo da su kroz Banloze, okrvavljeni i vezani, provedeni članovi porodice Božić i da su ih vodili “Sabahudin Isaković i Selimović poznat po nadimku Lisac”.

Svjedok je naveo da je zatim otišao do škole, u kojoj su bile smještene jedinice Teritorijalne odbrane (TO) kako bi se raspitao za Božiće.

“Vidio sam na stolu šubaru, ogledalce i neku kartu i zapisnik, pa me to asociralo da šubara pripada Anđelku Božiću, a da je karta razlog zbog kojeg su privedeni jer se pričalo da je mlađi sin pričao o nekom oružju. Rečeno mi je da će me komandant primiti sutradan, i tako je i bilo. Jasmin Šarić me pitao ima li oružja kod nas… Pretres su obavili 23. juna i tada mi je oduzeto lovačko oružje”, izjavio je Stjepanović.

Stjepanović je dodao da je čuo da su Božiće odveli “Šarićevi ljudi”, ali pošto se u to vrijeme svašta dešavalo, nije siguran da li je to naredio optuženi ili neko drugi.

Šarić i Đerahović su optuženi da su, kao pripadnici Armije BiH (ABiH), 16. juna 1992. godine učestvovali u fizičkom zlostavljanju Anđelka Božića i njegovih sinova Nedeljka i Veseljka iz sela Bukovica (općina Zenica). Anđelko Božić je podlegao od primljenih udaraca, a njegovi sinovi su zadobili teške povrede.

Na ovom ročištu u korist Odbrane je svjedočio i Hranislav Bojić, koji je kazao da je 16. juna 1992. godine u naselju Tetovo pored Zenice vidio dvije grupe naoružanih momaka.

“Kretali su se iz pravca Banloza prema gradu. Prošla je prva grupa, a nakon nje još jedna, koja je vodila tri osobe u civilu – tu je bio jedan dječak, jedan stariji čovjek i jedan mladić. Bili su pokunjeni, nisam vidio povrede na njima, a ruke su im bile vezane užetom. Među vojnicima sam prepoznao jednog Džanana, s kojim sam se pozdravio, a optužene nisam vidio”, rekao je Bojić.

Suđenje se nastavlja 24. novembra.