Analiza – Kovačević: Krvavo lice

Dok je Tužilaštvo pokušalo dokazati da je Kovačević kriv za ubistvo, silovanje, sudjelovanje u ubistvima i paljenje tri ženske osobe, Odbrana je to negirala braneći ga alibijem.

Tokom suđenja je saslušano ukupno 25 svjedoka i uloženo nekoliko materijalnih dokaza.

Svjedok Jasmin Hajdarević je izjavio da mu je majka pričala kako je u selo Dobrun došao optuženi Kovačević i, uz prijetnju, tražio od nje i zaštićene svjedokinje da nađu Muju Gacka.

“Poslao je S-1 da nađe Muju. Kako nije mogla da ga nađe, majka mi je kazala da je vidjela kako se Petar kreće prema mejtefu i čula je hice koje je ispalio. Zatim se Petar vratio i rekao mami i svjedokinji S-1 da ukopaju Muju, kojeg je ubio”, ispričao je Hajdarević.

Da je Petar ubio Muju tvrdio je i brat optuženog Budimir Kovačević, koji je u međuvremenu preminuo, tokom sastanka sa istražiteljem Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Sulejmanom Selimovićem. Selimović je od Budimira uzimao izjavu zajedno s kolegom.

Svjedočeći u korist Odbrane, Stanojka Kovačević je kazala da su odnosi optuženog i brata bili loši.

“Stalno je vikao na Petra da će ga strpati u zatvor, okriviti za sve što su ‘Bijeli orlovi’ uradili”, izjavila je Kovačević.

Loši odnosi

O lošim odnosima optuženog i njegovog brata svjedočio je i Slaviša Berijan, vođa jednog od sektora policijske stanice, potvrdivši da su se svađali oko imovinskopravnih odnosa.

“Budimir je prijetio bratu da će mu se osvetiti prijavljujući ga za neke događaje u vezi s ratom”, dodao je Berijan.

Svjedočenje S-1 o ubistvu Gacka je bilo zatvoreno za javnost, a tužilac Dževad Muratbegović je rekao da je njen iskaz jasan, potkrijepljen materijalnim dokazima i nema nikakve dileme u pogledu identifikacije optuženog.

Uz konstataciju da je S-1 jedini svjedok ubistva Muje Gacka, Odbrana je naglasila da ona nije uspjela vidjeti momenat pucanja, te da joj je iskaz konfuzan, kontradiktoran sebi, ali i drugim dokazima.

Kovačević je optužen i da je 27. maja 1992. godine u selu Zlatnik učestvovao u obezbjeđenju dvojice zarobljenih civila dok su drugi vojnici ubili Ahmeta Mutapčića i Ibrahima Kusturu.

Svjedok Edin Kustura je ispričao da je čuo da je Kovačević bio prisutan kada su ubijeni Mutapčić i Kustura.

“Islam Kustura je rekao da su vojnici poveli njega i sina mu Ibrahima, te Salku i Ahmeta Mutapčića. Jedan vojnik je rekao Kovačeviću da ih sasluša, na što je on odgovorio: ‘Neću, ti ćeš.’ Zatim je vojnik odveo Ahmeta i vratio se krvavog lica. Onda je odveo Ibrahima i isto se desilo. Islama i Salku su pustili”, kazao je Kustura.

Tokom suđenja pročitan je i iskaz preminulog Islama Kusture. On je u januaru 2009. godine naveo da mu je sin ubijen kod potoka zajedno sa Ahmetom Mutapčićem.

“Mog sina Ibrahima i Ahmeta vojnici su odveli prema potoku u mjestu Zlatnik. Nedugo poslije, čuo sam pucnjavu iz tog pravca”, stoji u iskazu.

Vriska, pa tišina

Kovačević je optužen da je krajem jula 1992. godine, pucajući iz automatskog oružja, u selu Zlatnik učestvovao u paljenju kuća Asima i Derviša Kusture, u kojima su izgorjele tri žene.

Edin Kustura je ispričao da mu je Islam Kustura rekao da je njegova majka sa još dvije žene zapaljena i ubijena u Dervišovoj kući.

“Islam je rekao da je bio napad, da su čuli vriske iz kuće i onda je sve utihnulo. Islam je kasnije zarobljen i bio je u logoru Uzamnica. Tamo je dolazio Budimir Kovačević, koji je Petrov brat, i tada je govorio Islamu: ‘Udesili smo Kusture – ja sam ubio oca, a Petar je zapalio majku’”, kazao je Kustura.

Kovačević je optužen i za silovanje S-1, ali je njeno svjedočenje bilo zatvoreno za javnost. Svjedok Hajdarević je rekao da mu je majka prenijela da se Kovačević nasilnički ponašao prema S-1 i nakon toga ju je silovao.

Tokom dokaznog postupka Odbrana je saslušala svjedoka Zorana Savića, koji je pokušao dati alibi optuženom Kovačeviću.

“Nije mi poznato da je optuženi mogao otići negdje na duži period. Sve vrijeme je bio sa mnom u Trećoj četi na Drinskoj”, kazao je Savić, dodavši da nije čuo da je optuženi palio kuće i silovao.