This post is also available in:
Svjedokinja, koja je dala iskaz pod pseudonimom “A”, rekla je da je 30. juna 1993. godine s porodicom zarobljena u Bijelom Polju (općina Mostar) i odvedena u Osnovnu školu.
“U školi mi od vojnika niko nije bio poznat. Ćurić je bio glavni, tako su govorili. Imena mu se ne mogu sjetiti. Viđala sam ga u školi, ali ga nisam znala odranije”, izjavila je ona.
Svjedokinja je kazala da je sa ocem izvođena na ispitivanje jer su kod nje prilikom zarobljavanja vojnici našli novac i pušku.
“Prvo su ispitali mog oca, a nakon 15 minuta su došli po mene. Na koje god pitanje nisam znala odgovor, mog oca u drugoj prostoriji su tukli. Čujem samo jaukanje i plač. Jedan vojnik je udarao mene konopom po leđima… Tu je bio Zukić sa ožiljkom na licu”, prisjetila se svjedokinja, koja je tada imala 14 godina.
Ona ja navela da su muškarci izvođeni na kopanje rovova. Ispričala je kako je ona također izvođena iz škole u živi štit u Vrapčiće (općina Mostar), ali da su otišli u predionicu “Đuro Salaj” jer je pala granata. Tu su ostali dan, i preko brda su se vratili u školu.
Ćurić je, s Ibrahimom Demirovićem, Mehmedom Kaminićem te Samirom Kresom i Hebibom Čopeljom, optužen za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su od juna do decembra 1993. godine bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju.
Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade ABiH i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima, Demirović komandant 47. brdske brigade, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelja i Kaminić pripadnici ABiH.
Demirović je optužen i da je u Potocima jednu osobu prisiljavao na seksualni odnos.
Svjedokinja je potvrdila da im je Enes Ćurić pomogao u predionici kada ih je izvukao iz podruma.
Na pitanje optuženog Ćurića da li se on vratio s njima iz Vrapčića, ona je odgovorila da nije.
“On je ostao sa iznemoglim osobama i poslije ih doveo”, dodala je svjedokinja “A”.
Suđenje će se nastaviti 30. septembra.
