Rezanje nožem

Prema optužnici, Zelenika, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), neutvrđenog dana u novembru 1993. godine je teško fizički i psihički zlostavljao Almira Lalića, dok su zatvorenici sa “Heliodroma” izvodili radove u Šantićevoj ulici u Mostaru.

Svjedok Almir Lalić je ispričao da je na “Heliodrom” dolazio kamion i kupio oko 50 zatvorenika i odvozio ih u Šantićevu ulicu. Tu ih je, kako je kazao Lalić, dočekivao Ivan Zelenika i izvjesni Cigić.

Lalić je jedne prilike zatražio od Zelenike da ga pusti kući da uzme nešto od odjeće.

“Kada sam ga upitao da odem do stana, Zelenika je podivljao i počeo da mi psuje balijsku mater. Rekao je da ću ostati s njim cijelu noć”, kazao je Lalić, dodavši da je Zelenika boravio u prostorijama njegove zgrade i imao “dva kera”.

Prema iskazu svjedoka, kada je došao Cigić i rekao Zeleniki da ga pusti, on ga je poslušao.

Drugi susret sa Zelenikom, kako je svjedok opisao, bio je u Šantićevoj ulici.

“Naišao je Zela i odveo me u jedan bunker, gdje su bila dvojica vojnih policajaca, kojima je kazao: ‘Evo, doveo sam Baliju na klanje.’ Jedan od njih mu je rekao: ‘Nemoj ovdje, molim te, bit će krvi“, prisjetio se Lalić.

Nakon toga mu je Zelenika, ustvrdio je svjedok, naredio da sjedne na stolicu i onda ga je “otvorenom šakom udario u glavu”, nakon čega je pao sa stolice.

“Nastavio me je udarati šakama i nogama na kojima su bile vojne čizme, po cijelom tijelu. Nakon toga je izvadio nož i razrezao me u predjelu vrata, ispod desnog uha. Kako krv odmah nije potekla, kazao je: ‘Vidi, ne teče mu balijska krv’”, ispričao je Lalić.

Prema njegovim riječima, ponovno mu je naredio da sjedne na stolicu ispred puškarnice i na glavu mu stavio šljem i sunčane naočale i prinio mu zapaljenu cigaretu između lica i puškarnice.

“Sjedio sam oko pet minuta i kako nije reagovao snajperist, rekao mi je da brišem i udario me nogom”, dodao je Lalić, istaknuvši da ga je Zelenika još jedne prilike udario kundakom puške tri puta u predjelu leđa.

Svjedok je kazao kako je čuo da su Ivan Zelenika i Goran Vukoja “isprebijali njegovog oca”, koji je bio sav u modricama, udarajući ga flašom po glavi.

Prema optužnici, 6. ili 7. maja 1994. godine, Ivan Zelenika je ušao u stan Muhameda Lalića i teško ga fizički zlostavljao, na način da ga je tukao nogama, rukama, flašama po cijelom tijelu, polomivši mu rebra i nanoseći fizičke i psihičke povrede.

Svjedokinja Ifeta Lalić, supruga Muhameda Lalića, kazala je da joj je muž ispričao da ga je Ivan Zelenika tukao flašama u kojima je bilo alkoholno piće, te nogama u predjelu rebara.

Vildana Tipura je kazala da joj je otac Muhamed Lalić poslao poruku po jednoj ženi da se nalazi u bolnici u “staroj hirurgiji” i da ga spase kako znaju.

Ona se tada u policiji prijavila na spisak za posjetu bolnici. Prema njenom iskazu, oca je zatekla u podlivima, bio je preplašen i žalio se da su mu dva rebra slomljena.

Na pitanje šta mu se desilo, kako je kazala svjedokinja, Muhamed je odgovorio da ga je cijelu noć maltretirao i tukao Zelenika Ivan, zvani “Zela”, te da je on otpuzao do komšije i prevezli su ga u bolnicu. Takođe je rekla da je Muhamed kasnije često spominjao “Zelu” i imao noćne more zbog toga.

Na suđenju je vještak Abdulah Kučukalić utvrdio da optuženi Ivan Zelenika ne boluje od neke trajne duševne bolesti, ali da ima posttraumatski stresni poremećaj.

“Radi se o osobi čije su intelektualne sposobnosti u granici prosjeka. Prema tome, Ivan Zelenika je sposoban da učestvuje u sudskom procesu, ali se treba voditi računa o zamoru, jer mu vremenom počinje padati koncentracija, pa bi se nakon 45 minuta ispitivanja trebala napraviti pauza od 15 do 20 minuta, da bi došlo do redukcije psihičkog zamora”, pojasnio je vještak.

Nastavak suđenja zakazan je za 25. juni.