Sedmoro djece siročad

Zulka Purgić, koja je živjela u selu Lug, ispričala je da su joj 4. jula 1993. godine trojica sinova odvedena u logor u Prozor, zajedno sa komšijom Salkom Purgićem.

“Suprug je bio sa mnom do 9. augusta, kada su došli Nikola Marić i njegov brat Vlado i istjerali nas na Duge. U moju kuću je ušao njegov brat, a njega sam vidjela pred kućom Osmić Fatime”, prisjetila se Purgić.

Ona je izjavila da je njen suprug Omer razdvojen na stanici s još dva muškarca, te odveden u Srednjoškolski centar u Prozoru, gdje ga je u nekoliko navrata posjećivala. Prema njenom svjedočenju, od nekoliko zatvorenika je saznala da joj je supruga, zajedno s još pet muškaraca, odveo Nikola Marić iz Srednjoškolskog centra.

“Ni dan nije svanuo ni noć omrkla, već 22 godine, a da ne oplačem, čekajući da mu kosti pronađem”, rekla je Purgić.

Ona je kazala da je Nikolu Marića vidjela i dan nakon što je odvedena u Duge, kada se vratila sa svojom kćerkom u kuću, da uzme nešto hrane. Opisala je da joj je Marić pobacao hranu, a zatim je iza svojih leđa čula dva pucnja. S njim je bio i izvjesni Vlado Brizar.

“Okrenula sam se i vidjela Nikolu da stavlja pištolj za pojas. Mi smo išli lijevom stranom pokraj ceste, a onda je moja kćerka vrisnula i ugledala sam da on ide brzo autom na nas. Da nismo skočile u jarak, pregazio bi nas”, rekla je svjedokinja.

Ona je dodala da je optuženog i njegovu braću vidjela i 28. augusta iste godine, kada je bošnjačko stanovništvo iz sela Duge protjerano na konjičku teritoriju.

Na pitanje Tužilaštva da li postavlja imovinskopravni zahtjev, svjedokinja je odgovorila: “Da, sedmero djece mi je ostavio siračadima.”

Nikola Marić je optužen da je, kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), od novembra 1992. do oktobra 1993. učestvovao u ubistvima, progonu, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.

Prema optužnici, on je u julu 1993. prisilio muškarce bošnjačke nacionalnosti u selu Lug da se predaju u Srednjoškolski centar u Prozoru ili će im u protivnom ubiti žene i djecu. Istog mjeseca je, kako se navodi, protjerao preostale civile iz sela.

Optužen je i za izvođenje šest muškaraca iz srednjoškolskog centra u Prozoru, kojima se tada gubi svaki trag.

Druga svjedokinja na ovom ročištu bila je Vahida Purgić, koja je kazala da joj je suprug Selim 17. jula 1993. odveden u Srednjoškolski centar u Prozoru.

“Rekao mi je da je Nikola Marić kazao da se svi muškarci moraju iskupiti na stanicu. (…) Svekrva Šaha je otišla na stanicu i pitala Nikolu Marića zašto ga vodi kad su joj već odveli Salku. Ona se onesvijestila”, kazala je svjedokinja i dodala da je nekoliko puta slobodno odlazila u posjetu suprugu, dok nije ubijen u živom štitu.

Na ovom ročištu iskaz je dala i Fatima Osmić, koja je kazala da joj je optuženi odveo sina Envera u logor u Prozor, odakle je odveden 31. jula 1993. u živi štit i ubijen.

Ona je, kako je navela, protjerana na Duge, a zatim dalje, dok je njen muž izdvojen i odveden u Srednjoškolski centar u Prozoru, a zatim u hercegovačke logore.

Sve tri svjedokinje su kazale da su dobro poznavale Marića i njegovu porodicu.

Suđenje se nastavlja 14. maja.