Odlučujuće ili iskonstruisane izjave ključnih svjedoka

Kantonalni sud u Zenici zakazao je izricanje presude za 17. juni.

Optužba je u završnoj riječi ocijenila da je dokazano da je Hadrović 10. juna 1993. nanio teške povrede civilu Sekuli Poletanu udarivši ga kundakom puške u glavu, a da ga je Dajić usmrtio hicima iz automatske puške.

Tužiteljica Amra Ahmetlić je istakla da su ove navode potvrdili svjedoci, bivši policajaci i Hadrovićeve kolege Jasmin Mehinagić i Ševal Aličković, koji su bili očevici događaja.

“Tužilaštvo logičnim ocjenjuje razlike u iskazima ostalih svjedoka, s obzirom da su bili na različitim lokacijama, a situacija je bila toliko šokantna i stresna pa su je vidjeli i doživjeli drugačije”, kazala je Ahmetlić.

Ona je podsjetila da su članovi porodice ubijenog odmah nakon događaja čuli da su počinioci ubistva Hadrović i Dajić.

Mensur Hasagić, branilac prvooptuženog Fadila Dajića, rekao je da tokom suđenja nisu mogli doći do dokaza kojim bi se suprotstavili dokazima Optužbe, ali je ukazao na protivrječnosti u iskazima svjedoka.

Polazeći od principa da u slučaju postojanja sumnje sud treba presuditi u korist optuženog, Hasagić je predložio oslobađajuću presudu.

Odbrana Hadrovića je zatražila oslobađajuću presudu jer smatra da Tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo tvrdnje iz optužnice.

Anto Grgić, Hadrovićev branilac, ocijenio je kao neosnovane i iskontruisane izjave svjedoka Jasmina Mehinagića i Ševala Aličkovića, koji su, “zbog razloga vezanih za policijski posao i poremećene međusobne odnose“, u iskazima teretili Hadrovića.

“Zapravo su njih dvojica povezani sa žrtvom, jer treći svjedok Optužbe, koji je bio očevidac događaja, Jozo Jozanović, u iskazu kaže da su Mehinagić i Aličković izveli Poletana iz kuće, a potom ga je pucnjevima iz puške usmrtio Fadil Dajić”, naveo je Grgić.

On je istaknuo da navodi ostalih svjedoka dovode u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka koje Tužilaštvo smatra odlučujućim.