Premlaćivanja i užasni uslovi u “Viktor Bubnju”

Optužnicom Državnog tužilaštva Avdović i Vintila se terete da su od kraja juna do kraja novembra 1992. godine, kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata, učestvovali u uspostavljanju i održavanju sistema zlostavljanja civila srpske nacionalnosti.

Civili su, kako smatra Tužilaštvo, protivpravno zatvarani na petom spratu Okružnog zatvora i u Vojnom zatvoru u bivšoj kasarni “Viktor Bubanj”. U optužnici je navedeno i da je zatočenicima u “Viktor Bubnju” nanošena tjelesna i duševna bol, da su mučeni i vođeni na prinudni rad.

Avdović je optužen kao komandir straže u ovim objektima, a Vintila kao kuhar i stražar u “Viktor Bubnju”.

Zajedno sa Avdovićem i Vintilom bio je optužen i Besim Muderizović, kao zamjenik upravnika na petom spratu Okružnog zatvora i komandir Vojnog zatvora u “Viktor Bubnju”. Muderizović je preminuo osam mjeseci nakon početka suđenja.

Suđenje je počelo 22. marta 2012., a tokom dokaznog postupka Tužilaštva saslušano je 47 svjedoka i dva vještaka, te je uvršteno preko 240 materijalnih dokaza.

Prebijanje po dolasku u kasarnu

Tokom suđenja, Tužilaštvo je tvrdilo da su civili zatvarani, a nije im saopćavan razlog zatočenja, određivan pritvor, niti je protiv njih vođen krivični postupak. Više svjedoka je ispričalo da su iz svojih stanova s područja Sarajeva odvođeni i zatvarani u druge objekte, iz kojih su onda vođeni u Centralni zatvor ili “Viktor Bubanj”.

Zaštićeni svjedok A je ispričao da je 13. jula 1992. odveden u Centralni zatvor, odakle je nakon dva ili tri dana prebačen u bivšu kasarnu.

“Kada su nas uveli u hol kasarne, jedan policajac je počeo vikati: ‘Četnička bando, uza zid, ruke gore!’ Rekao je da se raskoračimo i onda je išao od jednog do drugog i nogom udarao u polne organe. Od udarca sam se onesvijestio”, ispričao je A.

O udaranju prilikom dovođenja u kasarnu pričali su Nikola Jeremić i Jovo Elez, koji su polovinom 1992. dovedeni u taj objekat.

“Bio je špalir vojske, i kako smo izlazili iz kombija, nekoga bi udarili. Kad smo ušli u ‘Viktor Bubanj’, bilo je: ‘Raširi noge, uza zid’, i dobili smo udaraca”, rekao je Elez.

Nakon dolaska u kasarnu, kazali su svjedoci, smještani su u male i neuslovne ćelije. Milorad Janjić je izjavio da je s još 12 zatvorenika bio smješten u jednoj ćeliji.

“Imali smo četiri dušeka, deka nije bilo dovoljno, ali nam nisu ni trebale jer nas je bilo puno. Ćelija je bila bez prozora, a 13 ljudi nije moglo ležati na leđima u njoj”, rekao je Janjić.

Užasni uslovi u “Viktor Bubnju”

Bivši zatočenici su uslove boravka u “Viktor Bubnju” opisali kao užasne. Radivoje Škobo je izjavio da se tokom boravka u ovom objektu samo jednom okupao, te da su zatočenici dobijali lošu hranu. Ovo je potvrdila i zaštićena svjedokinja B, koja je tokom zatočenja radila u kuhinji, kazavši da je zatočenicima davano malo hrane.

“Zatočenici su dobivali za doručak šolju čaja i jednu krišku hljeba, a za ručak zdjelu razrijeđene čorbe. To je bilo očajno”, rekla je B.

Osim loših uslova boravka, bivši zatočenici su pričali i da su ih stražari tukli i maltretirali. Svjedok A je izjavio da su se tokom njegovog boravka samo dva stražara “ljudski odnosila” prema zatvorenicima. Radmilo Čodo je kazao kako ga je treći dan po dovođenju u kasarnu izudarao Fahro Alić.

“Rekao mi je: ‘Stani uza zid, okreni se, digni ruke!’ Udario me dva-tri puta. Pao sam na patos, toliko me boljelo jako. Počeo me udarati po stomaku. Onesvijestio sam se, a kada sam se razbudio, bio sam mokar i bila je kofa pored mene. Krv mi ide iz usta…”, prisjetio se Čodo.

Jedan od bivših stražara Centralnog zatvora i zatvora u bivšoj kasarni, Mustafa Kečo je kazao da u ovim objektima nikada nije bilo maltretiranja. “To odgovorno tvrdim. Bar u mojoj smjeni, nikada nisam vidio da se bilo koji zatvorenik maltretira”, rekao je Kečo.

Nasuprot tome, Radoslav Skočo je kazao da je svjedočio premlaćivanju zatvorenika, od kojih je jedan i podlegao. Svjedok Skočo je rekao da je tog zatvorenika na svojim rukama iznio iz ćelije.

Svjedoci su govorili i da su zatvorenici iz kasarne često odlazili na prinudne radove, a MB-1 je kazao kako je išao iskopavati leševe na Alipašinom polju. Iako su neki posvjedočili da se protiv njih vodio postupak tokom zatočeništva, te da su bili osuđivani, svjedoci smatraju da su zatvarani zbog svoje nacionalne pripadnosti.

Udarci optuženih

Govoreći o ponašanju optuženog Avdovića, svjedok Željko Kljajić je rekao da ga je optuženi dva puta ošamario, a Dragomir Pejović je ispričao kako ga je optuženi jednom udario.

Ljubomir Drakul je svjedočio da se s Avdovićem susreo prilikom dolaska u kasarnu, te da je optuženi stajao u špaliru i učestvovao u udaranju muškaraca. Međutim, na pitanje Odbrane, Drakul je odgovorio kako u to nije siguran.

Zaštićeni svjedok A je kazao da je Avdovića bilo moguće vidjeti samo na hodniku, ali da je čuo kako je Avdović jednog “logoraša iz Foče odvodio kod sebe i opasno tukao”.

Neki od bivših zatočenika su govorili da Avdovića jesu viđali u bivšoj kasarni, ali da nisu vidjeli da nekog maltretira.

Svjedok Željko Kljajić je rekao da se po dolasku u kasarnu susreo s optuženim Iulian-Nicolaeom Vintilom, koji ga je prislonio uza zid i udario. “Mene je šakom udario i odmah sam pao. On je tu najgori bio, i mislim da će i unuci zatvorenika koji su bili sa mnom znati za njegovo ime”, kazao je svjedok.

Ratko Avdalović i Slobodan Gutaj su ispričali da ih je udarao kuhar Vintila. Avdalović je rekao da ga je Vintila jednom udario šakom i kutlačom, dok je Gutaj naveo kako ga je Vintila tukao u ćeliji.

“Kada me je dva-tri puta dobro premlatio, pitao sam zatvorenika Damjanovića kako se zove, on mi je rekao da je to ‘kuhar Vintila’”, kazao je Gutaj, koji je nakon ispitivanja Odbrane optuženog rekao da je moguće i da je zamijenio identitet te osobe.

Svjedok MB-1 je tokom svjedočenja kazao da je u “Viktor Bubnju” bio “Ventila Abdulah Nikolaj”, koji je “bio žestok”. “Ko bi prošao kroz njegove ruke, loše bi prošao”, naveo je MB-1.

Komandir sa ili bez nadležnosti

Nekoliko bivših zatočenika “Viktor Bubnja” reklo je kako smatraju da je Avdović imao ulogu komandira ili šefa. Tako je Željko Kljajić ustvrdio da je optuženi bio komandir smjene, jer je ujutro obilazio zatočenike, dok je Radivoje Škobo kazao kako misli da je Avdović bio upravnik, jer je “vidio kako raspoređuje vodnike”.

Funkciju komandira straže optuženog Avdovića potvrdio je i Zlatan Crnković, koji je u kasarni ispitivao osobe srpske nacionalnosti. On je rekao da je Avdović bio komandir straže, ali da nikada nikoga nije tukao, te je dodao da su ljudi “Ismeta Bajramovića Ćele, Juke i drugih” dovodili Srbe u “Viktor Bubanj”, i da ih je optuženi Avdović morao primiti.

Svjedok Ekrem Krkalić je kazao da je nakon dolaska na radno mjesto u “Viktor Bubanj” zatekao Ramiza Avdovića, kojeg su stražari zvali komandirom, ali nije mogao potvrditi da li je Avdović zaista obavljao tu funkciju.

Bivši stražar Ramiz Borčak je izjavio da Avdović nije bio komandir straže, jer takva funkcija nije postojala.

“Komandir straže nije postojao. Ramiz Avdović jeste bio veza sa upravnikom kasarne, ali zvanično nikakav komandir nije postojao. Mislim da on ništa nije značio u kasarni. Sve odluke mogao je da donosi jedino upravnik”, rekao je Borčak.

Više od dvije godine Tužilaštvo je provodilo svoje dokaze. Iako dokazni postupak Tužilaštva nije okončan, jer se planira naknadno saslušanje još jednog svjedoka koji trenutno nije dostupan, Odbrana prvooptuženog Avdovića počela je s provođenjem svojih dokaza.