Bijeg pod kišom metaka

Nura Močević je kazala kako je naselje Lozje, odnosno Kokino Selo, napadnuto 22. maja 1992. godine. Prema njenom kazivanju, komšije Srbi su mjesec ranije napustili selo.

“Taj dan smo bili u kući Ibre Bogdanića, u podrumu. Tu nas je bilo oko 60 žena, djece i staraca kada je počelo pucanje, ubijanje, ranjavanje”, prisjetila se Močević.

Ona je dodala da je jedan od komšija rekao da moraju bježati prema Drini. Močević je sa suprugom, dva sina i ostalim civilima počela bježati, a kada su došli do jedne ceste, kako je kazala, neki su uspjeli prijeći, dok su neki ranjeni, poginuli ili zarobljeni.

“Moj muž je pogođen tada, sjedila sam kraj njega dok nije umro”, rekla je Močević.

Ona je kazala da su prilikom bijega živote izgubile 33 osobe, među kojima i njeni jetrva, brat, sestra i bratična Admira Šahman, koja je imala samo 12 godina, te da su mnogi drugi ranjeni.

Močević je rekla kako je uspjela pobjeći u Goražde. Na pitanje Tužilaštva i Odbrane ona je odgovorila kako poznaje optuženog Šekarića, koji se družio s njenim sinom i rođakom.

“Nisam ga vidjela taj dan, ali nisam nikoga jer smo bježali pod kišom metaka”, navela je Močević.

Tužilaštvo BiH tereti Šekarića da je, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) i paravojne formacije “Osvetnik”, počinio zločin protiv čovječnosti u okviru širokog i sistematskog napada Vojske Republike Srpske (VRS) na civilno nesrpsko stanovništvo na području Goražda i Višegrada.

Šekarić je po četiri tačke optužen za učešće u napadu na Kokino Selo (Lozje, Goražde), potom za maltretiranje porodice i djece pred kućom Bakira Hasečića u Višegradu, te silovanje svjedokinje S-1, ubistvo većeg broja nesrpskih civila, te fizičko maltretiranje zatvorenika u logoru Uzanica (Višegrad).

Prije svjedočenja Nure Močević pročitana je optužnica i iznesene uvodne riječi.

Tužilac Seid Marušić je kazao kako će navode optužnice potvrditi oko 30 svjedoka Tužilaštva BiH, dok je Odbrana konstatovala kako će dokazi uvjeriti Sud da Šekarić nije kriv.

Suđenje se nastavlja 31. marta.