Crn od komšijskih batina

Ahmed Šatara, nakadašnji komandir Četvrte čete Desete brdske brigade Armije BiH (ABiH), ispričao je da je u junu 1992. sa Jevrejskog groblja do svoje kuće odveo premlaćenog Bajru Bešića, s kojim je prije rata 16 godina radio zajedno. Bešić ga je, kako je kazao, dozivao skriven iza jednog groba.
“On je non-stop ponavljao: ‘Moj Suad, moj Suad…’ To mu je sin. Bio je bos, u hlačama i košulji kratkih rukava (…) Vodili smo ga između sebe, nas dvojica, jer je čovjek bio vidno pretučen. Njegove povrede detaljno sam pregledao u svojoj kući. Ja sam se iznenadio da torzo čovjeka može biti kao ovaj monitor”, rekao je Šatara pokazujući na crni monitor ispred sebe.
Šatara je naveo da je Bešić imao povrede i na leđima, koljenima i rukama.
Svjedok je kazao da mu je Bešić ispričao kako su ih pokupili iz kuća kada je bila najveća pucnjava i odveli u neku garažu, gdje je pretučen, a da su ih nakon toga odveli kao živi štit na Jevrejsko groblje. Bogdanović i Sladoje optuženi su da su 13. juna 1992. odveli Bajru i Suada Bešića iz kuće i udarali ih u garaži, kasnije ih upotrijebili kao živi štit na Jevrejskom groblju. Tom prilikom je Suad smrtno stradao.
Prema optužnici Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, Bogdanović i Sladoje su od polovine juna pa do kraja 1992. hapsili i zatvarali civile i nanosili im tjelesne povrede.
Svjedok Šatara je rekao da je Bešić bio u njegovoj kući pola sata, nakon čega su ga odveli braća i snaha. On je dodao da je kasnije saznao da je Bešić umro, dok mu nije poznato šta je bilo sa Suadom Bešićem.
“Čovjek je nestao, svaki trag mu se gubi”, kazao je Šatara.
Svjedok je rekao da ne poznaje optužene Bogdanovića i Sladoju, te da za Bogdanovića nije ništa niti čuo, dok je od nekih ljudi čuo da je Goran Sladoje najviše tukao i maltretirao ljude.
Na pitanje Sladojeve Odbrane da li je to tačno, svjedok je odgovorio: “Kako ću ja znati.”
Nastavak suđenja zakazan je za 14. april.