Optužnice Državnog tužilaštva i dalje tajna

Novinari koji izvještavaju sa suđenja za ratne zločine, organizirani kriminal i korupciju, kažu da ovakve zabrane utiču na profesionalno i objektivno izvještavanje, te da je ulazak u sudnicu bez optužnice hendikep za svakog izvještača.

U Državnom tužilaštvu, koje je još prije dvije godine donijelo odluku da optužnice nisu javne, kažu da samo stranke u postupku mogu dobiti ove dokumente.

“Predstavnici medija mogu informacije o pojedinim detaljima iz optužnice dobiti na upit ili jednostavno prateći suđenja”, kratko odgovara Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

Novinari, stručnjaci te advokati koji zastupaju optužene za teška krivična djela ističu da optužnice trebaju biti javni dokumenti.

“Smatram da optužnica jeste javni dokument i da davanjem neće biti uskraćeno niti povrijeđeno pravo nikoga od učesnika u postupku. Mislim da će Tužilaštvo u tom smislu morati da izmijeni tu praksu”, kaže advokat Miodrag Stojanović.

Praksu uskraćivanja optužnica Tužilaštvo je pravdalo odlukom Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH, ali ni nakon što je Agencija ustvrdila da optužnice i presude za teška krivična djela trebaju biti dostupne javnosti, nisu promijenili praksu.

Zaštita ličnih podataka ili interes javnosti

Od 2005. godine, kada su državne pravosudne institucije počele s procesuiranjem ratnih zločina, optužnice i presude su bile javne. Agencija za zaštitu ličnih podataka zatražila im je 2010. da uklone lične podatke iz optužnica i presuda koje objavljuju na web stranicama, nakon čega je Tužilaštvo BiH sa interneta sklonilo sve optužnice.Iako su se i nakon toga optužnice mogle dobiti na poseban zahtjev, ova mogućnost je potpuno ukinuta u februaru 2012., kada je Tužilaštvo saopćilo da optužnice neće više nikako biti dostupne javnosti, pravdajući to odlukom Agencije.

Neposredno nakon toga, na prijedlog Agencije, Sud BiH je odlučio da dokumente anonimizira – navođenje inicijala umjesto imena i prezimena. Mediji, udruženja žrtava i nevladin sektor osudili su anonimizaciju, tražeći da informacije sa suđenja za ratne zločine budu dostupne, nakon čega je Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) zaključilo da anonimizacija nije obavezna.

Pojašnjavajući te izmjene, Agencija je navela da je u jednom slučaju objavljivanje podataka bilo protivzakonito i da je nakon toga institucijama uputila Mišljenje o zaštiti ličnih podataka, ali da nikada nije isključila mogućnost pristupa optužnicama i presudama.

“Krajnost u koju se otišlo u smislu anonimizacije ni u kom slučaju ne može se pravdati odlukama Agencije. Neupitan je javni interes da se učine dostupnim optužnica i presuda za krivična djela koja ne zastarijevaju po domaćem i međunarodnom pravu, kao i neka druga teška krivična djela, njihovim objavljivanjem na službenoj web stranici”, stoji u dopisu koji je Agencija uputila VSTV-u.

Novinari navode da uskraćivanje informacija o optužnici onemogućava sistematsko praćenje bilo kojeg suđenja.

“Ulazak u sudnicu bez optužnice je veliki hendikep, da kažem nepremostivi, za svakog ko se želi ozbiljno baviti ovim poslom. A izvještavati iz sudnice o suđenjima za ratne zločine jedna je od najtežih zadaća za svakog novinara”, kaže Mirsad Arnautović, novinar Radija Brčko.

Različite prakse

Miodrag Stojanović, advokat koji pred Sudom BiH i Haškim tribunalom zastupa optužene za ratne zločine, kaže kako ne vidi razlog zbog kojeg su dokumenti pravosudnih institucija nedostupni medijima.“Ova praksa odudara od prakse Tužilaštva Haškog tribunala, koje objavljuje optužnice i koje su kao javni dokument dostupne u svakom trenutku svakome ko je zainteresovan da prati proces. To je suprotno i praksi nekih sudova u BiH. Ne vidim u ovom trenutku nikakvog razloga zbog čega bi Tužilaštvo zauzelo takav stav u odnosu na medije”, ističe Stojanović.

U jednoj od ranijih izjava datoj za BIRN – Justice Report, Vesna Alaburić, dugogodišnja pravnica i ekspertica za pravo u medijima, pojasnila je da su i “prema pravnoj tradiciji presude i optužnice javne”.

“Ima se pravo o njima pisati i komentirati, ali je granica ne vršiti pritisak na pravosuđe i ne prejudicirati krivičnu odgovornost osumnjičene osobe”, pojasnila je tada Alaburić.

Ipak, neki advokati smatraju da zbog zaštite optuženih ne bi trebalo objavljivati njihova imena dok se ne dokaže da su krivi. Advokatica Senka Nožica ističe da je imala iskustva da su optuženi doživjeli razne probleme na privatnom i poslovnom planu nakon što su optužnice protiv njih objavljene.

Advokat Stojanović kaže da je normalno da optuženi ne žele da se optužnica objavljuje, ali smatra da tajna optužnica ne može biti pravo optuženih.

Iako u Državnom tužilaštvu ističu kako medijima daju opširne informacije, te da se sva pojašnjenja mogu dobiti na upit, svakodnevna praksa pokazuje suprotno.

Tako je krajem januara ove godine Sud BiH saopćio da je djelimično potvrdio optužnicu Tužilaštva BiH protiv Luke Majstorovića, kratko navodeći da je optuženi “počinio namjerno nanošenje osobi snažnog tjelesnog i duševnog bola i patnje”. Na pitanje BIRN-a da pojasne šta je iz optužnice potvrđeno, a šta nije, ni u Sudu ni u Tužilaštvu nisu znali odgovoriti.

U Službi za odnose s javnošuću Tužilaštva BiH pojasnili su nam kako nemaju kapaciteta da nam dostavljaju detalje iz optužnica, te da nam samo mogu telefonskim putem dati pojašnjenja. Zbog ovakve prakse, mediji nerijetko tek na izricanju presuda saznaju šta su tužioci tokom suđenja mijenjali u optužnicama.

Suprotno Tužilaštvu, Sud BiH je krajem prošle godine saopćio da je pogriješio jer je nekritički prihvatio anonimizaciju, te je najavio izmjenu pravilnika o davanju informacija. Međutim, to još uvijek nije učinjeno.