Odluke koje će pojesti vrijeme i novac

Pravnici smatraju da se – prilikom rješavanja dileme da li je blaži Krivični zakon BiH iz 2003. ili zakon preuzet od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) – situacija zakomplikovala posljednjim odlukama Ustavnog suda BiH da ukine presude većeg broja apelacija osuđenih za ratne zločine.   

“Ove obnove će uticati na ekonomičnost, koštat će jako mnogo i unazadit će rad Suda BiH uveliko na novim predmetima. Imat ćemo sudije i tužioce koji će biti angažovani na starim predmetima”, ističe Krstan Simić, advokat i nekadašnji sudija Ustavnog suda BiH. 

Prema njegovim riječima, dodatni problem je što su odlukom o potpunom ukidanju presuda, ukinute i utvrđene činjenice iz predmeta, pa samim tim obnovljeni postupci se neće baviti samo primjenom krivičnog zakona, već i činjenicama.

Mervan Miraščija iz “Fonda otvoreno društvo” ukazuje da je Ustavni sud neko vrijeme zauzimao jednu pravnu praksu, koja je oborena u Strasbourgu, i da sada dolazi do potpuno nove situacije.

“Da li su kapaciteti Suda i Tužilaštva dovoljni da praktično obnavljaju postupak u već završenim slučajevima i da paralelno rade na novim slučajevima – mislim da, nažalost, nismo u takvoj situaciji”, smatra Miraščija.

Pravni ekspert Miroslav Mikeš podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava, rješavajući apelacije Abduladhima Maktoufa i Gorana Damjanovića, utvrdio da je u njihovim predmetima pogrešno primijenjen zakon iz 2003. godine.   

“Po toj odluci bi trebala da ostane pravosnažna presuda da je neko oglašen krivim, ali bi se trebala drugačije odmjeriti kazna… Međutim, onda je Ustavni sud izašao iz okvira evropske odluke. Osim što je utvrdio povredu člana 7, utvrdio je da postoji i povreda prava na pravično suđenje. Kad se utvrdi takva povreda, onda se podrazumijeva da se sve vraća na ponovni postupak, u fazu nakon potvrđivanja optužnice”, objašnjava Mikeš. 

Krstan Simić smatra da je Ustavni sud BiH trebao utvrditi povredu prava i pustiti Sud BiH da obnovi postupak samo u odnosu na primjenu krivičnog prava, kako bi otklonio problem.

Miroslav Mikeš primjećuje da su jedino Sud BiH i Ustavni sud smatrali da je blaži Krivični zakon BiH iz 2003. godine. 

Ovaj zakon kao maksimalnu kaznu propisuje kaznu dugotrajnog zatvora do 45 godina, a zakon bivše Jugoslavije je predviđao kaznu do 15 godina ili smrtnu kaznu, koja je u međuvremenu ukinuta. 

“Oni kojima je to odgovaralo, smatrali su da je blaži taj zakon gdje nema smrtne kazne. Tu logiku nisu prihvatili u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, pa čak ni entitetski sudovi u BiH”, objašnjava Mikeš. 

Nakon što je Ustavni sud BiH nedavno usvojio apelacije zbog pogrešne primjene zakona, Sud BiH je pustio sa izdržavanja kazne deset osuđenika kojima su bile izrečene kazne između 14 i 33 godine zatvora. 

Simić smatra da su nedavne odluke Ustavnog suda BiH dovele do drastičnih posljedica i otvorile pitanje pravne sigurnosti i vladavine prava.

“Posljedice ovih odluka su ogromne. Imamo ljude koji su bili u zatvoru bez valjane sudske odluke. U slučaju da opet budu osuđeni, upitno je da li će im se moći uračunati vrijeme provedeno na odsluženju kazne s obzirom da nisu imali zakonito rješenje”, objašnjava Simić.

Miraščija ističe da puštanje osuđenika na slobodu pokazaje još jednu vrstu nedosljednosti.

“Mislim da se nije sistematski ušlo u stvari i sa svim kapacitetima stručnjaka, pravnika i profesionalaca u BiH u razmatranje prvenstveno odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Maktouf i Damjanović’”, smatra Miraščija.

Simić smatra da je ukidanjem presuda Ustavni sud preuzeo ingerencije vrhovnog suda. 

“Ustavni sud nije sud redovne nadležnosti. On je slijedio svoja pravila donoseći ovu odluku, ali je time preuzeo ulogu suda četvrtog stepena – dakle ulogu vrhovnog suda, koji ne postoji kod nas”, kaže Simić. 

Profesor ustavnog prava Kasim Trnka ne slaže se da je Ustavni sud preuzeo ulogu vrhovnog suda.

“To je isto kao da kažemo da je Evropski sud uzeo ulogu vrhovnog suda, a nije. Ustavni sud ne ulazi u meritum stvari, ne bavi se sadržajem, nego povredom krivičnog postupka”, napominje Trnka.

Vehid Šehić, pravnik i predsjednik organizacije “Forum građana Tuzle”, smatra da nejednakopravnost građana i pravnu nesigurnost proizvodi nedostatak vrhovne sudske instance BiH koja bi mogla zauzimati stavove obavezujuće za sve sudove u BiH.

“Imamo pravosudni sistem države BiH koji je apsolutno odvojen od pravosudnih sistema entiteta i tome treba dodati još pravosuđe Brčko Distrikta. I kad nemate vrhovnu sudsku instancu koja će kroz svoje opće sjednice zauzimati određene stavove, koji će biti obavezujući, možemo imati ovakvu situaciju”, kaže Šehić.