Strah i traume u zatočeništvu

Mirsad Piknjač je ispričao da je početkom maja 1992. godine, zajedno s porodicom i drugim stanovnicima Svraka, odveden u hangar obližnje kasarne. Tokom boravka u tom objektu, vidio je optuženog Vlaču.

“Mislim da nam se sutra, ne znam tačno koji dan, obratio Vlačo. Rekao nam je: ‘Ne bojte se ništa, mještani Svraka, vama dlaka s glave neće faliti. Čuvamo vas za razmjenu’”, kazao je svjedok.

Branko Vlačo je optužen da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila. Prema optužnici, zarobljenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali.

Nakon sedam do deset dana provedenih u kasarni, svjedok Piknjač je zajedno s drugim muškarcima prebačen u “Nakinu garažu”. On je rekao je da je tog dana vidio optužnog Vlaču, koji ih je obavijestio o premještaju.

Žene i djeca nisu dovedeni u “Nakinu garažu” jer su, kako je svjedok kazao, ranije pušteni.

“Svi smo se plašili za svoje živote, za porodice. To su bile traume”, rekao je Piknjač, dodavši da su neke osobe tjerale zatočenike da pjevaju pjesme koje “vrijeđaju muslimane”.

On je kazao i da je tokom zatočeništva u tom objektu viđao optuženog.

“Optuženi je dolazio skoro svaki dan dok smo bili u ‘Nakinoj garaži’ i obraćao nam se. Govorio je da nas niko neće dirati”, rekao je svjedok.

Odgovarajući na pitanje Sudskog vijeća, svjedok je kazao da je u zatočeništvu saznao da je optuženi bio upravnik logora. 

Nakon izlaska iz zatočeništva svjedok Piknjač je bio na području Svraka, da bi 11. juna otišao u Vogošću, odakle je kasnije pobjegao.

Novinari su ostali uskraćeni za svjedočenje Mustafe Derviševića, jer je suđenje počelo pola sata ranije nego što je pisalo na službenom rasporedu Suda BiH.

Audiosnimak ovog svjedočenja Sud također “ne može” izdati.

Prema službenom rasporedu Suda BiH, suđenje će se nastaviti 18. septembra.