This post is also available in: English
Žalbeno vijeće Haškog tribunala zaključilo je da je prvostepeno vijeće pogriješilo kada je nakon dokaznog postupka Tužilaštva odlučilo da nije izneseno dovoljno dokaza prema kojima bi Karadžić mogao biti osuđen za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima počinjen u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Predsjedavajući Žalbenog vijeća Theodor Meron je rekao da je Tužilaštvo iznijelo dovoljno dokaza koji bi razumnom presuditelju bili dovoljni da donese zaključak da su teški uslovi i zlostavljanja u nizu zatočeničkih centara bili usmjereni ka uništenju dijela tih etničkih skupina.
“Dokazi pokazuju da su Bošnjaci i Hrvati biti podvrgnuti uslovima koji mogu dovesti do uništenja. Zlostavljanja, uskraćivanje medicinske pomoći i pretrpavanje pokazuju namjerno nametanje životnih uslova sračunatih da dovedu do uništenja”, kazao je Meron.
On je rekao da su Bošnjaci i Hrvati u logorima, kroz duži vremenski period 1992. godine, bili premlaćivani puškama, palicama, lancima i komadima kabla, što je dovelo do deformacija njihovih lica i udova.
“Dokazi pokazuju da je u logoru Keraterm u Prijedoru u jednoj sobi držano oko 570 zatočenika, u Kazneno-popravnom domu Foča u prostoriji koja određena za samicu držano je 18 zatočenika, u Omarskoj je u jednoj prostoriji držano 200 ljudi, koji su se stiskali i u sanitarne čvorove, a u Sanskom Mostu su zatočenici spavali stojeći”, pojasnio je Meron.
On je dodao i da je Tužilaštvo iznijelo dovoljno dokaza, na osnovu kojih bi razumni presuditelj mogao zaključiti da je Karadžić imao genocidnu namjeru 1992. godine, s obzirom da je u izjavama upozoravao na nestanak Bošnjaka.
“Žalbeno vijeće podsjeća da se u sudskom spisu nalaze dokazi da je na sastancima s Karadžićem odlučeno da će jedna trećina Muslimana biti pobijena, jedna trećina pokrštena u pravoslavnu vjeru, a treća otići vlastitom voljom i da će tako svi Muslimani nestati iz Bosne”, rekao je Meron.
Odluka o ukidanju Karadžićevog oslobađanja znači da će optuženi imati pravo da iznese odbranu od optužbi o genocidu počinjenom 1992. godine.
Odluka o oslobađanju po ovoj tački optužnice donesena je prošle godine, nakon što je Karadžić zatražio da se sve optužbe protiv njega odbace po završetku dokaznog postupka Tužilaštva. Tada je Vijeće utvrdilo da je izvedeno dovoljno dokaza protiv njega po deset tačaka optužnice, ali ga je oslobodilo optužbe za genocid u sedam općina u BiH.
Za prvu tačku optužnice – koja je Karadžića teretila za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik – po nalazu sudija, “iako je predočeno dovoljno dokaza da su srpske snage u tim općinama počinile progon, masovna ubistva i istrebljenje, nije dokazano da su pritom imale genocidnu namjeru”.
Haško tužilaštvo uložilo je žalbu na ovu odluku ističući da je ovom odlukom učinjeno nekoliko pravnih grešaka kojima je onemogućeno “sprovođenje pravde”. Karadžić je tražio od Haškog tribunala da odbaci žalbu Tužilaštva, napominjući da je “važno da se jednom zauvijek potvrdi ono što su Međunarodni sud pravde (ICJ) i četiri vijeća Haškog tribunala zaključili – da događaji u općinama u BiH 1992. nisu genocid”.
