This post is also available in:
Enver Durmo je zarobljen u blizini Ilijaša i odveden u “Iskrin” magacin u Podlugovima, a sredinom augusta 1992. prebačen je u logor “Planjina kuća”.
“Saznali smo od logoraša da je upravnik Branko Vlačo. Ubrzo sam ga i vidio. On nas je slao na teške fizičke poslove i u živi štit”, kazao je svjedok Durmo.
On je dodao kako su mu teško padali radovi na brdu Žuč jer je bio iscrpljen i gladan. Jednom je u “Planjinoj kući” zamolio za dodatno parče hljeba, nakon čega ga je upravnik pretukao.
“Odjednom se stvorio Branko Vlačo. Udario me i izveo u hodnik, gdje me je pretukao rukama i nogama”, prisjetio se Durmo.
On je ispričao da mu je potom Vlačo odredio tri dana samice, bez hrane i vode. Jedan od stražara mu je krišom dao svoj ručak, i svjedok je rekao da mu je zahvalan na tome.
Optužnica tereti Vlaču da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila.
Prema optužnici, zatočenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali. Vlačo je, prema optužnici, silovao jednu žensku osobu.
Svjedok Bego Selimović je ispričao kako je iz “Planjine kuće” šest puta odvođen u živi štit. U logorima je bio devet mjeseci, te je u više navrata vidio kako Branko Vlačo udara pojedine zarobljenike.
“Jednom je udario bolesnog Pinju iz Sarajeva, šakom u stomak. Pinjo se digao i pitao ga gdje je trenirao, zbog čega se Vlačo zacrvenio”, kazao je Selimović.
Selimović je ispričao i kako su u “Planjinu kuću” često dolazili vojnici, kako bi tukli zarobljene. I sam je jedne prilike dobio batine u podrumu logora. Tada im je rečeno da polažu račune zbog poginulih srpskih vojnika.
Suđenje se nastavlja 17. jula, iskazima dva nova svjedoka Državnog tužilaštva.
