Pravilni i pogrešni zaključci

Tužilaštvo smatra da su Ikonić i Marković “pogrešnim zaključcima” prvostepenog vijeća oslobođeni odgovornosti, dok Odbrane Jevića i Đurića smatraju da su oni osuđeni za učešće u prisilnom preseljenju i ubistvima bošnjačkih muškaraca u Kravici, takođe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Jević je bio komandant Centra za obuku na Jahorini pri Specijalnoj policiji Republike Srpske (RS), Đurić komandir prve čete, Ikonić komandir druge čete, a Marković komandir jednog od vodova.

“Ikonić je postupao sa istim znanjem i namjerom kao Đurić i Jević. Vijeće pravilno zaključuje da su pripadnici prve i druge čete učestvovali u prisilnom premještanju stanovništva, ali isključuje Ikonića iz tog lanca komandovanja, što je pogrešno”, istakao je tužilac Ibro Bulić i dodao da je optuženi takođe bio upoznat i sa planom pogubljenja.

Prema njegovim riječima, svjedoci su potvrdili da je Marković bio na ključnim mjestima na kojima je stanovništvo prisilno preseljavano, a muškarci razdvajani, te da je kasnije pozivao “dobrovoljce za ubijanje”.

Tužilaštvo je predložilo potvrđivanje prvostepene presude u odnosu na Jevića i Đurića, dok su njihove Odbrane predložile oslobađanje ili obnavljanje suđenja zbog neodrživosti presude.

Vera Lazić, Jevićeva braniteljica, kazala je da nema dokaza da je njen branjenik bio prisutan na cesti kada su muškarci zarobljavani ispred hangara u Kravici, gdje su vršena pogubljenja, kao ni da je bio upoznat s planom pogubljenja i preseljenja.

“Vijeće Haškog tribunala navelo je da nije uvjereno da je Ljubomir Borovčanin znao za plan pogubljenja i da nije imao genocidnu namjeru. Kako onda Jević, kao nižepozicionirani, može imati tu svijest”, pitala je Lazić.

Borovčanin je, kao pripadnik specijalne policije koji je komandovao združenim snagama policije za vrijeme operacije u Srebrenici, u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti.

Đurićev branilac Miodrag Stojanović naglasio je da je odluka o evakuaciji bošnjačkog stanovništva donesena na najvišem nivou Vojske Republike Srpske (VRS) i UNPROFOR-a, i da Đurić o tome nije ništa pitan.

“U presudi se navodi da je Đurić odgovoran zato što je bio tu kada su 14. jula prijepodne pripadnici s Jahorine vršili egzekuciju preživjelih u Kravici. Niti jedan svjedok ne kaže da je primio naređenje od Đurića niti da je on bio prisutan u vrijeme ubistava”, rekao je Stojanović.

Nenad Rubež, Ikonićev branilac, predložio je da žalba tužioca bude odbačena, jer je četa pod komandom njegovog branjenika obavljala isključivo policijske poslove.

Veljko Ćivša, advokat Markovića, naglasio je da je veći broj svjedoka potvrdio da je ovaj optuženi obavljao pozadinske poslove i da je često bio pod dejstvom alkohola u bazi gdje je bila smještena jedinica.

Apelaciono vijeće, kojim predsjedava Mirko Božović, odluku o žalbama donijeće naknadno.