Pritvorski dani zamijenjeni sa preko 380.000 maraka

Sud BiH je do sada 20 osoba oslobodio optužbi da su počinile ratni zločin. Većina njih podnijela je tužbe za naknadu štete zbog boravka u pritvoru.

Do sada je, prema pravosnažnim presudama, desetorici bivših optuženika za ratne zločine dosuđena odšteta. Iako su od države tražili preko milion maraka (oko pola miliona eura), ukupno im je dosuđeno tek nešto više od 387.000 konvertibilnih maraka (oko 190.000 eura).

Visina naknade koja se daje za dan proveden u pritvoru nije unaprijed određena, a većina oštećenih smatra da su naknade koje Sud BiH dosuđuje “minimalne”.

Iako oštećeni imaju, prema važećim zakonima, mogućnost sklapanja sporazuma sa nadležnim ministarstvom pravde o vrsti i visini naknade, u BiH ovakva praksa još nije ustanovljena.

“Ministarstvo pravde BiH nema mogućnost da procjenjuje i utvrđuje vrijednost počinjene nematerijalne štete oštećenog, što se u većini zahtjeva traži uz naknadu materijalne štete”, navode u Ministarstvu pravde BiH, dodajući da se ovakvi predmeti rješavaju na sudovima.

Advokati naglašavaju da bi vansudske nagodbe bile korisne za oštećene, ali i znatno ekonomičnije od sudskog postupka.

Višegodišnji pritvori

Prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, naknadu štete može tražiti osoba koja je bila u pritvoru a pravosnažno je oslobođena krivice.

Pravo na naknadu ima i osoba koje je bila u pritvoru a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka, ukoliko je postupak obustavljen ili je optužba odbijena, te kada je osoba u pritvoru boravila duže od trajanja kazne na koju je osuđena.

Pred Sudom BiH do sada je 20 osoba boravilo u pritvoru a pravosnažnim presudama su oslobođene krivice. Većina ih je tražila naknadu štete zbog neosnovanog boravka u pritvoru, gdje su neki proveli i po nekoliko godina.

Zdravko Božić, kojem se sudilo za ratni zločin počinjen 1995. u Srebrenici, u pritvoru je proveo više od dvije godine. Prema podacima Pravobranilaštva BiH, Božić je od države tražio 150.000 maraka (oko 75.000 eura) odštete, a pravosnažnom presudom Suda BiH dosuđeno mu je 43.000 maraka (oko 20.000 eura).

Međutim, ovo nije jedini slučaj gdje je dosuđen znatno manji iznos od onoga koji je tražen. Prema podacima Državnog pravobranilaštva, u do sada pravosnažno okončanim predmetima oštećeni su tražili ukupno više od milion maraka (pola miliona eura) odštete, a dosuđeno im je 387.656 konvertibilnih maraka (oko 190.000 eura).

Advokati koji zastupaju bivše optuženike u ovakvim postupcima kažu da su nezadovoljni visinom naknada koje Sud BiH dosuđuje oštećenima.

“Generalno smo nezadovoljni tim naknadama, jer bukvalno se ide u korist države, koja je odgovorna da te naknade isplati. I one su, po mom mišljenju, minimalne”, kaže advokat Đorđe Vasić, koji je u postupku za naknadu štete zastupao Miladina Stevanovića.

Stevanović, koji je pred Sudom BiH oslobođen krivice za genocid počinjen u julu 1995. u Srebrenici, tražio je 230.000 KM (oko 115.000 eura) za više od tri godine boravka u pritvoru. Međutim, pravosnažnom presudom dosuđen mu je znatno manji iznos.

Dokazivanje duševne boli

U Pravobranilaštvu BiH kažu da ne postoji tačno određen novčani iznos koji se dosuđuje za dan boravka u pritvoru, već sud odlučuje u svakom predmetu posebno. To objašnjava i advokatica Ozrenka Jakšić, koja kaže da se prilikom određivanja naknade cijeni ukupan boravak u pritvoru, vrsta predmeta, krivičnog djela, te druge okolnosti.

“Ne bi smio dan da bude orijentir, već druge okolnosti kao što su dužina trajanja pritvora, krivično djelo za koje je suđeno, izvještavanje medija…”, kaže Jakšić.

U toku postupka za naknadu štete, pojašnjavaju advokati, vještačenjem se mora utvrditi da je pritvorenoj osobi narušen ugled, da je pretrpjela duševnu bol, ali i utvrditi za koliki novčani iznos je oštećena.

“Za svaki dan moraš da izvedeš vještaka da to sve dokažeš – ako si bio automehaničar, dokaži koja je tvoja mjesečna plata, odnosno jedan dan. Onda tražimo državi toliko para”, kaže Dragoslav Perić, koji optužene za ratne zločine zastupa pred Sudom BiH.

Iako se odšteta ne određuje prema danu provedenom u pritvoru, ipak iz dosadašnjih presuda može se zaključiti da dan pritvora u prosjeku “košta” oko 60 maraka (oko 30 eura).

Osim što su nezadovoljni ovakvim naknadama, advokati ukazuju i na različitu praksu sudova u BiH kada se radi o određivanju visine naknade. Ističu da je potrebno zauzeti određeni stav za određivanje visine naknade.

“U jednom predmetu Osnovni sud u Bijeljini je donio presudu da se našem klijentu koji je bio optužen za krivično djelo nedozvoljene trgovine isplati 100 maraka za svaki dan proveden u pritvoru. Naknada koja je određena Stevanoviću manja je od ove, a u ovom slučaju se radilo o genocidu i tri godine pritvora”, upoređuje advokat Vasić.

Nepostojanje nagodbi

Prema zakonu, oštećeni se prije podnošenja tužbe za naknadu štete, trebaju obratiti nadležnom ministarstvu radi postizanja nagodbe o postojanju štete, te vrsti i visini naknade.

Međutim, advokati kažu kako je praksa Ministarstva pravde BiH da ne nudi nagodbe, već da oštećene sa tužbom upućuje na sud.

“Da bi se išlo na sud, mora se prvo obratiti Ministarstvu pravde, ali oni to redovno odbiju. Onda se po proceduri ide na sud”, kaže advokat Stanko Petrović, koji je u postupku za naknadu štete zastupao dvojicu bivših optuženika za ratne zločine koji su oslobođeni krivice.

U Ministarstvu pravde BiH pojašnjavaju da ova institucija nema mogućnost da procjenjuje i utvrđuje “vrijednost počinjene nematerijalne štete oštećenog, što se u većini zahtjeva traži”.

“Mogućnost vještačenja imaju nadležni sudovi, te se ovakvi slučajevi uglavnom rješavaju u parničnim postupcima”, kaže Marina Bakić, glasnogovornica Ministarstva pravde BiH.

Advokati navode da bi postojanje vansudske nagodbe bilo korisno za oštećene, ali bi doprinijelo i ekonomičnosti postupka. Jakšić objašnjava da za sklapanje ovakvih nagodbi Ministarstvo pravde BiH najprije treba napraviti određene planove.

“Mislim da oni još uvijek nemaju usvojena neka pravila postupanja i normalno je da, ako nema pravila, nema na osnovu čega postupati. To bi ipak trebalo da bude regulisano nekom odlukom”, kaže Jakšić.

I pored činjenice da moraju čekati na završetak sudskog postupka i isplatu dosuđenog iznosa, kojim nerijetko nisu zadovoljni, oštećeni ipak traže odštete za godine provedene u pritvoru.

Naknadu štete od države traži i Miloš Stupar, koji je proveo četiri i po godine u pritvoru zbog optužbe da je počinio genocid u Srebrenici. Prvostepenom presudom on je bio osuđen na 40 godina zatvora, a nakon ponovnog suđenja Apelaciono vijeće Suda BiH oslobodilo ga je krivice.

Stupar je ujedno i optuženik koji je najduže boravio u pritvoru a oslobođen je krivice pred Državnim sudom.

Da bi ovakvih slučajeva bilo što manje, iz Ministarstva pravde BiH su kroz edukacije sudija inicirali češću primjenu drugih mjera kojima se može osigurati prisustvo optuženog tokom sudskog postupka.

Trenutno, većina optuženih kojima se pred Sudom BiH sudi za ratne zločine nije u pritvoru. Ovakvom praksom, smatraju u Ministarstvu pravde BiH, smanjuje se mogućnost “rizika” od neosnovanog pritvaranja. Time bi bile ušteđene i stotine hiljada maraka koje se iz budžetskih sredstava isplaćuju bivšim pritvorenicima.