Lokalno pravosuđe – Hamzić: Strah i trepet

Svjedok Luka Patković je ispričao da je 26. aprila 1992. godine zajedno sa 30-ak mještana iz naselja Čardak odveden u Dom Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Derventi. Dan kasnije, kazao je svjedok, prebačen je u vojni hangar u logoru “Rabić” kod Dervente.

“U logoru ‘Rabić’ sam ga vidio prvi put. Fric je bio strah i trepet. Tukao me šakama, nogama i palicom. Postrojavao nas je i tjerao da ga pozdravljamo sa: ‘Za dom spremni’”, kazao je Patković. 

Svjedok tvrdi da ga je optuženi tukao i u logoru “Polje” kod Dervente, te u logoru “Tulek“, koji je bio formiran u robnoj kući “Beograd” u Bosanskom Brodu.

Na pitanje optuženog Hamzića da li je 1992. godine bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), svjedok je rekao da nije. Na drugo pitanje – da li je stražar u “Rabiću” Mustafa Tabaković, koji je u međuvremenu preminuo, pomagao zarobljenicima da pobjegnu – svjedok je odgovorio da mu to nije poznato.

Hamzić je optužen da je, kao zapovjednik stražara u logorima “Rabić” i “Polje” na području Dervente i logoru “Tulek” u Bosanskom Brodu fizički i psihički zlostavljao zarobljene civile.

U optužnici je navedeno da je u julu 1992. godine Hamzić prozvao 35 zatvorenika iz logora “Rabić”, koji su autobusom prevezeni na borbene linije i prisilno kopanje rovova na više lokacija, dok je jedna grupa od 15 zatvorenika odvezena na Tomasovo brdo (općina Derventa), gdje su neki ubijeni.

Svjedok Momir Lazić je kazao da je u logoru “Rabić” prvi put vidio optuženog kada je postrojio 30-ak zarobljenika i naredio im da obuku uniforme JNA kako bi izgledali kao pripadnici Vojske Jugoslavije (VJ).

Lazić je ispričao da je iz “Rabića” prebačen u logor “Polje”, gdje su zarobljenici bili maltretirani u jednoj prostoriji.

“Fric me natjerao da kleknem, klanjam i ljubim. Dok sam klanjao, tukli su me. Košulja mi se digla i osjetio sam da me prže po leđima. Nisam vidio ko je to i čime. Izgubio sam svijest. Jedan me vojnik osvijestio vodom iz kante”, prisjetio se Lazić.

Mirko Šaran je ispričao da je 27. aprila 1992. godine zarobljen u Domu zdravlja i prebačen u Dom JNA u Derventi, gdje je između 5. i 6. maja “ozbiljnije pretučen”.

Nakon toga, kazao je svjedok, prebačen je u “Rabić”, gdje je viđao optuženog, ali tvrdi da ga on nije tukao. Šaran je dodao da su se ostali stražari prema optuženom odnosili kao da im je nadređeni.

“Hamzić je u logor dovodio i druge osobe da tuku zatvorenike. Na osnovu toga sam stekao utisak da je zapovjednik stražara”, rekao je svjedok, istaknuvši da su u jednom dijelu hangara bili zarobljeni iz Čardaka, a u drugom ostali.

Radojica Garić ispričao je da su naselje Čardak 26. aprila 1992. godine zauzeli pripadnici Riječke brigade Hrvatske vojske, koji su došli u dva autobusa. Tom prilikom, prisjetio se Garić, zarobljeno je 30-ak civila, a oko 20 ih je ubijeno.

Svjedok Garić je ispričao da je među zarobljenicima koji su odvedeni prvo u Dom JNA, a zatim u “Rabić”, bio i on.

“U ‘Rabiću’ sam vidio optuženog. Bio je upravnik zatvora. Prozvao me i sa ostalim odveo na kopanje rovova. Udarao me šakama i nogama”, kazao je Garić, dodavši da ga je Hamzić tukao i u logoru “Tulek”.

Garić je potvrdio da je bio vojno angažiran u naselju Čardak, te da je imao oružje.

“Pripadali smo kasarni u Derventi. Predali smo se i razoružani smo 26. aprila 1992. godine”, pojasnio je svjedok.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. oktobar.