Mujčinović i Hrustić: Jasni ili nejasni počinioci

Da bi dokazalo da su Mujčinović i Hrustić, bivši pripadnici 21. brdske brigade Srebrenik u sastavu Armije BiH (ABiH), tokom juna i jula 1992. godine nečovječno postupali prema nezakonito zatvorenim civilima srpske nacionalnosti u zgradi Omladinskog doma, Tužilaštvo BiH je ispitalo sedam svjedoka. Odbrana je za negiranje optužnice pozvala 16 svjedoka.

Sudsko vijeće je na zahtjev Odbranâ optuženih dozvolilo suočenje dvaju svjedoka Tužilaštva i svjedoka Odbrane.

U općini Srebrenik, u proljeće 1992. godine, prema kazivanjima svjedoka, bili su pregovori vlasti sa srpskim stanovništvom o njihovom ostanku u selima, gdje su činili većinu. Oni koji nisu prihvatili da ostanu, prema svjedočenjima, zatvoreni su u Omladinski dom u naselju Rapatnica (Srebrenik).

Među onima koji su odbili da ostanu bio je Stokan Marković, koji je zarobljen u šumi i odveden u Omladinski dom, gdje je tučen i maltretiran.

“Ne znam ko me je tukao, jer sam dvije trećine vremena bio u komi. Dali su mi neku injekciju u sljepočnicu i ničega se nisam sjećao”, kazao je Marković.

On je ispričao da je prije rata radio sa optuženim Zurahidom Mujčinovićem po nadimku Zoran, koji je svirao bubnjeve. Marković je rekao da je čuo od svjedoka Pere Đukića da ga je Zoran bubnjar palio električnom lemilicom.

Braća Pero i Drago Đukić su ispričali da su ih Mujčinović i Hrustić mučili u Omladinskom domu. Prema njihovom kazivanju, zarobljeni su u ljeto 1992. u selu Jesenice, gdje su se skrivali.

Svjedok Pero Đukić je rekao kako su njega uveli u jednu prostoriju u Omladinskom domu, izvadili torbu sa alatom, te mu pokazali “alat za vađenje očiju”.

Zavlačenje igle pod nokte

“Svi osim bubnjara Zoke su bili maskirani. Jedan od njih je uzeo lemilicu i pržio me po leđima, zatim su mi zavlačili iglu pod nokte, a kada su završili, Zoka bubnjar – za kojeg sam kasnije saznao da se zove Zurahid Mujčinović – stavljao mi je so na rane”, ispričao je svjedok.

Pero Đukić je dodao i da mu je jedan stražar po imenu Suad, prilikom odlaska iz Omladinskog doma u zatvor u Tuzli, rekao da nije mogao ništa učiniti kako bi ga spasio batina i da “Zurahid to nije trebao napraviti”.

Drago Đukić je kazao da su Mujčinović i Hrustić bili prisutni u prostoriji Omladinskog doma u kojoj su oni mučeni.

“Nakon paljenja lemilicom i stavljanja igle pod nokte, Mujčinović mi je dao čašu soli i naredio da sve popijem”, rekao je Drago Đukić.

Na pitanje Nedžle Šehić, braniteljice drugooptuženog, kako zna ime i prezime Sulejmana Hrustića, svjedok je odgovorio da mu je to kazao Stokan Marković.

Svjedok Blažen Todić potvrdio je ono što su ispričali braća Đukić.

“Njih su uveli u prostorije na spratu i palili ih lemilicom… Bio sam u drugoj prostoriji i čuo kako jauču”, rekao je Todić.

Većina svjedoka Odbrane prvooptuženog je potvrdila kako je Omladinski dom bio pritvor za civile i ratne zarobljenike koji je obezbjeđivala Vojna policija. Ti svjedoci su kazali da nisu vidjeli optužene u Omladinskom domu.

Ismet Imširović, bivši komandir odjeljenja straže Vojne policije ABiH, pojasnio je da je u Domu bilo incidentnih situacija, ali da stražari nisu tome prisustvovali.

“Vidio sam povrede na tijelima Lazara Stanišića, Pere i Drage Đukića. Stanišić je kazao da su ga inspektori pržili lemilicom, dok braća Đukić nisu govorili ko im je nanio povrede”, rekao je Imširović.

Osam svjedoka Odbrane je kazalo da Mujčinović nije bio vojni policajac, već pripadnik Lovačke jedinice, te da je 21. brdska brigada ABiH formirana u septembru 1992. godine.

“Lovačka jedinica je rasformirana krajem augusta 1992. i većina pripadnika je demobilisana. Mujčinović je također demobilisan i ja ga poslije toga nikada nisam vidio ni u jednoj drugoj vojsci”, rekao je Imširović.

Još neki Zoka

S obzirom da su optuženog Zurahida Mujčinovića neki svjedoci nazvali “Zoka”, optuženi je upitao Mensura Fazlića, koji se pojavio kao svjedok Odbrane, da li se sjeća izvjesnog Huse Bobija. Fazlić je potvrdno odgovorio i kazao da je ta osoba bila vojni policajac.

“Čuo sam da se i on predstavljao kao Zoka”, rekao je Fazlić.

Na prijedlog Odbrane prvooptuženog Mujčinovića, Sudsko vijeće je odobrilo suočenje braće Pere i Drage Đukića sa Suadom Imširovićem.

Iako je Pero Đukić tokom svjedočenja kazao da mu je stražar po imenu Suad rekao da mu “Zurahid to nije trebao učiniti”, svjedok Imširović je tokom suočenja kazao da se ne sjeća ni Drage ni Pere Đukića, ustvrdivši da Zurahida nije nikome spominjao.

“Ja nisam Zurahida ni poznavao po imenu, već kao Zorana”, rekao je Imširović.

Odbrana drugooptuženog Hrustića nije pozivala svjedoke tokom dokaznog postupka jer smatra da su im dovoljni svjedoci prvooptuženog. Samo je priloženo nekoliko materijalnih dokaza, prema kojima je Hrustić bio pripadnik ABiH do 21. juna 1992.

Nakon okončanja dokaznog postupka, Tužilaštvo BiH je izmijenilo optužnicu tako da je ispuštena jedna podtačka u inkriminaciji koja se odnosi na optuženog Hrustića.

Tokom iznošenja završne riječi, Tužilaštvo BiH istaklo je kako smatra da su optuženi Mujčinović i Hrustić doprinijeli izvršenju krivičnog djela, a ocjenu o visini kazne nisu precizirali.

Odbrane optuženih su naglasile da je nakon provođenja dokaza Tužilaštva BiH ostalo nejasno ko su izvršioci krivičnog djela.

“Sjedio sam na optuženičkoj klupi a nevin sam, i od vas očekujem oslobađajuću presudu”, kazao je prvooptuženi Mujčinović.

Nedžla Šehić, braniteljica drugooptuženog, tražila je oslobađajuću presudu za Sulejmana Hrustića.

“Samo je jedan dokaz koji tereti Hrustića, a to je iskaz Drage Đukića, koji se nije mogao tačno izjasniti na koji način ga je mučio moj branjenik”, rekla je braniteljica Šehović.

Izricanje presude zakazano je za 2. oktobar.

Mirna Buljugić je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected]. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.