Srebrenica – Bratunačka brigada: Plač i moljenje

Neki od muškaraca u Potočarima koji su odvojeni od žena i djece plakali su i molili pripadnike UNPROFOR-a da ne dozvole da ih vode vojnici jer će ih pobiti.

Ovo je na suđenjima za ratne zločine nekoliko puta potvrdio Joseph Kingori, bivši posmatrač Ujedinjenih nacija (UN) koji je u julu 1995. godine boravio u Srebrenici. On nije uspio zapisati imena tih muškaraca koji su odvođeni jer, kako je kazao, nije ih dobro razumio.

Muškarci odvedeni iz Potočara te oni koji su uhapšeni u obližnjoj šumi ili su se predali pripadnicima srpske vojske, pogubljeni su na različitim lokacijama. 

Prema utvrđenim sudskim činjenicama, pripadnici Bratunačke brigade VRS-a učestvovali su u odvođenju Srebreničana do stratišta, ali i u sporadičnim ubistvima i zlostavljanju.

Bratunačka brigada je formirana u novembru 1992. kao laka pješadijska brigada u sklopu Drinskog korpusa. Sastojala se od tri pješadijska bataljona i voda Vojne policije. U julu 1995. brigada je brojala oko 2.100 vojnika, a komandant je bio Vidoje Blagojević, koji je u Haagu osuđen na 15 godina zatvora.

Od članova rukovodstva brigade osuđen je i pomoćnik komandanta za bezbjednost Momir Nikolić. On je u Haškom tribunalu priznao krivicu za zločine počinjene u Srebrenici i izrečena mu je zatvorska kazna od 20 godina.

“Svjestan sam da mrtve ne mogu vratiti i porodicama ne mogu ublažiti bol priznanjem, ali sam želio da doprinesem da se sazna istina o Srebrenici, da državni organi Republike Srpske (RS) i svi pojedinci slijede moj put”, izjavio je Nikolić priznajući krivicu pred Haškim tribunalom.   

Blokada humanitarne pomoći

Napad srpskih vojnika na Srebrenicu počeo je 6. jula 1995. godine. Među onima koji su napali Srebrenicu bili su i pripadnici Bratunačke brigade. Prema sudskim presudama, neki od pripadnika te brigade blokirali su ulazak humanitarne pomoći u enklavu, te sprečavali dostavu Holandskom bataljonu materijalno-tehničkih sredstava, među kojima su bili municija, gorivo i hrana.

Srebrenica je zauzeta 11. jula. Žene, djeca i starci odlaze u bazu UN-a u Potočarima, dok kolona u kojoj je između 10.000 i 15.000 muškaraca kreće kroz šumu prema Tuzli.

Momir Nikolić je u Haagu potvrdio da je 11. i 12. jula 1995. – skupa sa Ratkom Mladićem, tadašnjim komandantom VRS-a, kojem se trenutno sudi u Tribunalu, te predstavnicima UN-a i Bošnjaka iz Srebrenice – bio prisutan u hotelu “Fontana” u Bratuncu, gdje se razgovaralo o “sudbini Srebreničana”. Za sigurnost u hotelu “Fontana” bili su zaduženi pripadnici Vojne policije Bratunačke brigade.

Na sastancima je odlučeno da se žene i djeca prebace u Tuzlu, dok će muškarci biti “zadržani da se ispita da li među njima ima ratnih zločinaca”.  

“Kad sam došao u Potočare, bilo mi je jasno o čemu se radi, i prvi put sam počeo da sumnjam i bilo mi je jasno da se priprema zlo za te izdvojene ljude”, kazao je Nikolić.

Prema Nikoliću, pripadnici Vojne policije Bratunačke brigade učestvovali su u odvajanju muškaraca od žena i djece.

Milan Janjić, bivši vojni policajac Bratunačke brigade, rekao je pred Sudskim vijećem da je 12. jula “dobio specijalni zadatak od Momira Nikolića” da s još jednim civilnim policajcem “broji ljude u autobusima i kamionima u Potočarima”.

“U prvih sat ili dva smo ulazili u autobuse i brojali, ali je to bilo nemoguće. Ljudi su stajali, sjedili, čučali… Bilo je i po 90 ljudi u autobusu. Bilo je još teže brojati one u kamionima. Na kraju smo odlučili da radimo procjene, prema kojima je prvi dan iz Potočara izašlo od 8.000 do 9.000, a drugi oko 15.000”, kazao je Janjić, istaknuvši da je evakuisano više od 20.000 ljudi. 

Bratunačka brigada je izvršila transport muškaraca iz Potočara, kao i na hiljade onih koji su zarobljeni u koloni što se pokušala probiti ka Tuzli. U Bratuncu su ti muškarci zadržavani od jednog do tri dana.

Jedno od mjesta gdje su zadržavani muškarci bila je Osnovna škola “Vuk Karadžić” u Bratuncu. Pripadnici Vojne policije Bratunačke brigade su 13. i 14. jula stražarili oko te škole. Prema procjenama svjedoka, u školi je bilo između 2.000 i 3.000 Bošnjaka.

Pucanje u zatvorenike

Mladen Blagojević, bivši vojni policajac Bratunačke brigade koji je osuđen na sedam godina zatvora, pucao je prema Bošnjacima zatvorenim u školi.

Zaštićeni svjedok PW2 je rekao da ga je vidio spremnog da puca na pet ili šest zatvorenih Bošnjaka.

“Čuo sam pucanj i vidio kako jedan od tih ljudi pada na zemlju… Okrenuo sam glavu i otišao”, kazao je PW2.

Iz privremenih centara zatočenja u Bratuncu, koje su čuvali pripadnici Bratunačke brigade, muškarci su odvedeni u zvornička sela, gdje su izvršene masovne egzekucije.

“Ujutro 14. jula, konvoj od oko 30 autobusa punih muškaraca krenuo je iz Bratunca za Zvornik. Pripadnici Bratunačke brigade bili su pratnja ovom konvoju. Muškarci su odvedeni u različite zatočeničke centre u općini Zvornik, uključujući školu u Grbavcima, školu u Petkovcima i školu u Pilici”, navedeno je u presudi Vidoju Blagojeviću.

Između 14. i 16. jula, tim ljudima su stavljani povezi na oči, trpani su u autobuse i prebacivani u obližnja polja, gdje su, grupa za grupom, nemoćni, prestrašeni muškarci bili pogubljeni.

Svjedoci su na suđenjima izjavljivali da su viđali pripadnike Vojne policije Bratunačke brigade na stratištu u selu Orahovac (općina Zvornik), gdje su Bošnjaci strijeljani.

Mevludin Orić, jedan od dvojice preživjelih iz Orahovca, kazao je da su 14. jula civili iz škole u Bratuncu prebačeni i zatvoreni u sportsku dvoranu u Orahovcu, odakle su izvedeni na jednu livadu.

“Onda sam čuo prvi rafal. Znam samo da sam pao na zemlju, a po meni moj amidžić. Čuo sam nekog kako govori da nam pucaju u glavu. Tada sam se onesvijestio. Navečer, kada sam se probudio, sjećam se da sam vidio da je mjesečina lijepa. Ležao sam okružen mrtvim tijelima. Primijetio sam još jednog čovjeka koji je bio živ, i zajedno smo pobjegli”, ispričao je Orić.

Pripadnici Bratunačke brigade su u Haagu i Sudu BiH osuđeni na ukupno 42 godine zatvora.

Denis Džidić je novinar BIRN – Justice Reporta. [email protected]. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.