This post is also available in:
Dubravko Čampara, tužilac Tužilaštva BiH, uveo je tri seta materijalnih dokaza koji se uglavnom odnose na redovne borbene izvještaje Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), kao i dokaze koji se odnose na pripremu i plan napada na područje Srebrenice u julu 1995. godine.
Između ostalog, uložena su i tri materijalna dokaza koja se odnose na izvještaje UN-a iz 1995. godine, u kojima su holandski vojnici opisali šta su vidjeli 11. i 12. jula u Potočarima.
U ovim izvještajima naglašeno je da je međunarodna zajednica tražila od pripadnika VRS-a da omoguće dolazak humanitarne pomoći na ovo područje jer se ubrzano pogoršavalo stanje.
Državno tužilaštvo tereti Franca Kosa, Stanka Kojića, Vlastimira Golijana i Zorana Goronju za genocid u Srebrenici, odnosno ubistva oko 800 muškaraca počinjena u julu 1995. godine na Ekonomiji Branjevo u općini Zvornik.
Prema optužnici, Kos je bio komandir Prvog “bijeljinskog” voda Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), a Kojić, Golijan i Goronja pripadnici istog odreda, te su svi zajedno strijeljali zarobljenike, od kojih su neki imali poveze na rukama i očima.
Nakon masovnih ubistava muškaraca i dječaka, navodi se u optužnici, Kos i Kojić su tragali za preživjelima, koje su potom “ubijali hicima iz pištolja”.
Nakon izvođenja materijalnih dokaza Tužilaštva, Odbrane optuženih su uložile primjedbe smatrajući da dokazi koji se vremenski ne odnose na juli 1995. godine nisu relevantni.
Na ovu primjedbu tužilac je odgovorio kako smatra da su dokazi iz 1992. godine vrlo bitni, jer pokazuju da je još u tom periodu postojao plan počinjenja genocida, odnosno iseljavanja i protjerivanja Bošnjaka s područja istočne Bosne.
Naredno ročište zakazano je za 1. juli 2011. godine, kada će biti saslušan zaštićeni svjedok Tužilaštva.
