Mejakić i ostali: “Izvrtanje istine”

Pred Apelacionim vijećem Suda BiH, Odbrane trojice optuženih za zločine u prijedorskim logorima iznijele su žalbe na prvostepenu presudu, zatraživši ponovno suđenje ili oslobađajuću presudu.

Odbrane su navele da je došlo do bitnih povreda krivičnog postupka, Krivičnog zakona BiH, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i visine krivičnopravne sankcije, dok je Tužilaštvo istaklo da su žalbe “neosnovane”.

Krajem maja 2008. godine, pred Sudom BiH nepravomoćno su osuđeni Željko Mejakić na 21, Momčilo Gruban na 11 i Duško Knežević na 31 godinu zatvora zbog učešća u zločinima počinjenim nad nesrpskim stanovništvom u logorima Omarska i Keraterm.

Iznoseći usmeno žalbe pred Apelacionim vijećem, branioci optuženih su istakli da suđenje nije bilo “fer, pošteno i ravnopravno”.

“Sud je jurio i tražio neku svoju istinu a da pritom nije ni konfrontirao iskaze svjedoka, iako su međusobno imali potpuno različito mišljenje o događajima. Čini mi se da se ovdje zlonamjerno izvrtala istina i da su se određene stvari vadile iz konteksta”, kazao je Jovan Simić, branilac prvooptuženog Mejakića.

Simić je također dodao da je Sud zanemario činjenice da su “pojedini svjedoci Tužilaštva BiH priznali da su lagali na suđenju”, te da pri izricanju presude nije uvažio olakšavajuće okolnosti, kao što su “dobrovoljna predaja, narušeno zdravstveno stanje i svjedočenje prvooptuženog”.

“Više i vrapci u Prijedoru znaju da nisam bio komandant logora. Ovdje je riječ o klasično isfabrikovanoj optužbi da sam bio načelnik bezbjednosti”, kazao je Apelacionom vijeću optuženi Mejakić.

Duško Panić, Grubanov branilac, rekao je da Tužilaštvo BiH nije ponudilo niti jedan dokaz da je drugooptuženi bio “komandir straže” u logoru Omarska, te da Sud u prvostepenoj presudi koristi različite termine za njegovu funkciju.

“U presudi se navodi da je Gruban bio komandir, šef i vođa smjene straže, što su tri različita pojma. Ne postoje dokazi da su se određeni zločini desili u njegovoj smjeni. Činjenica je da su u tom logoru bili ljudi iz komšiluka s područja Prijedora i neobično je da samo nekoliko svjedoka govori o tim zločinima”, objasnio je Panić.

I drugooptuženi Gruban obratio se Apelacionom vijeću, istaknuvši da, kao rezervni policajac, nije mogao imati rukovodnu ulogu, te da se trudio pomoći osobama zatočenim u logoru Omarska.

“S ljudima sam se suosjećao i odnosio se s poštovanjem i uvažavanjem. Pokušavao sam pomoći koliko sam mogao i žao mi je što nisam suđen u Haagu, jer da jesam, bio bih oslobođen”, kazao je Gruban.

Tužilaštvo BiH je kazalo da je prvostepeno vijeće “jasno i tačno” u presudi obrazložilo učešće svakog optuženog pojedinačno, te da su žalbe Odbranâ “irelevantne”.

Apelaciono vijeće dalo je Odbranama da se do četvrtka, 19. februara, pismeno očituju u vezi s odgovorom Tužilaštva BiH na njihove žalbe.