Razlike u iskazima svjedoka

Piše: Erna Mačkić

Nakon saslušanja 21 svjedoka Tužilaštva BiH i Odbrane, završen je dokazni postupak na suđenju Ranku i Rajku Vukoviću, optuženima za zločin protiv čovječnosti počinjen tokom 1992. godine na području Podkoluna i Miljevine, općina Foča.

Obje strane će 30. januara iznijeti završnu riječ, nakon čega bi u naredna tri dana trebala biti izrečena prvostepena presuda.

Državno tužilaštvo je saslušanjem osam svjedoka i ponuđenim materijalnim dokazima pokušalo dokazati da su braća Ranko i Rajko Vuković, kao pripadnici vojske tadašnje Srpske Republike BiH, u maju 1992. godine u selu Podkolun učestvovaliu ubistvu Avdije Hukare i Mejre Bekrije.

Ranka Vukovića Tužilaštvo BiH krivi i za silovanje jedne žene u julu 1992. godine uselu Miljevina.

Pred sam kraj suđenja, Tužilaštvo je izmijenilo optužnicu, na što Odbrana nije imala primjedbi navodeći da su izmjene neznatne.

Najznačajnija izmjena odnosi se na činjenični opis djela u drugoj tački optužnice, kojom se Ranko Vuković tereti za silovanje. Dok je u prvobitnoj optužnici stajalo da je optuženi “primijetio svjedokinju kako kupi veš ispred zgrade u kojoj je stanovala, te iskoristio momenat kada je ulazila u svoj stan i onda ušao za njom”, da bi je potom silovao; u izmijenjenoj optužnici stoji samo da je optuženi došao ispred njenog stana, a zatim “ušao u stan kroz vrata koja nisu bila zaključana” te je unutra zatekao i potom silovao.

Početkom novembra prošle godine, kada je otvoren glavni pretres, Sudskom vijećusu se obratila obojica optuženih negirajući krivicu te nazivajući navode optužnice “lažima i izmišljotinama”. Isto su ponovili i kada ih je na kraju izvođenja dokaza branilac pozvao da svjedoče u svoju korist.

Kao ključnog svjedoka Tužilaštvo je saslušalo Bajru Hukaru, koji tvrdi da je vidio četiri vojnika kako ulaze u selo Podkolun, a među njima Ranka i Rajka Vukovića, koje smatra odgovornim za smrt svoga oca Avdije Hukare.

Bajro Hukara je ispričao da je našao tijelo ubijenog oca, zamotao ga u deku i ubacio u sanduk koji je sam napravio, te ga uz pomoć supruge sahranio u blizini kuće. Rekao je da nisu imali vremena ukopati i tijelo tetke Mejre, koje su također našli, “jer su vojnici ponovo došli u selo”, te su ga “ubacili u njenu kuću”.

Bajrina supruga Zahida je kazala da nije mogla pomoći mužu da sahrane tetku Mejru nakon što je vidjela mrtvog svekra. “Jednostavno nisam mogla izdržati”, kazala je Zahida, dodavši da je među vojnicima koji su ušli u selo prepoznala Rajka Vukovića.

Kao svjedok Tužilaštva BiH saslušan je i Munib Bekrija, sin ubijene Mejre, koji je potvrdio da je majku našao u kući te da ju je sahranio u dvorištu. Munib je rekao da nije vidio šta se desilo sa njegovom majkom, nego je od komšija čuo o ulasku vojnika u selo.

Među13 svjedoka Odbrane bila je i Pašana Sejfić, koja je ispričala da je u maju 1992. godine sa Zahidom Hukarom bila u selu kada su vidjele četiri vojnika.

“Jedan je okrenuo pušku prema nama, a drugi je pokazao rukom da bježimo. Sa Zahidom sam pobjegla u šumu i popela se na drvo. Ona je bila kratko sa mnom, a onda pobjegla”, ispričala je Sejfić, dodavši da je po povratku u selo saznala za smrt komšija Avdije Hukare i Mejre Bekrije.

“Bajro Hukara mi je rekao da je gledao kako je Ranko Vuković oborio parmake i ubio Mejru, ali ja ne vjerujem jer nisam vidjela”, ispričala je svjedokinja.

Odbrana je saslušala bračni par Miladina i Cvijetu Stanić, koji su rekli da su gledali kada je kroz njihovo selo Utolovići prošla srpska vojska na putu ka Podkolunu,odakle su “čuli nekoliko pucnjeva”.

Među vojnicima, tvrdi Miladin Stanić, “nisu bila braća Vuković”. “Nisu bili sto posto. Garantujem i glavom i životom”, rekao je Stanić.

Za Bajru Hukaru su Cvijeta i Miladin Stanić kazali da se “raspitivao ko mu je ubio oca, i to prvi put u jesen 2006. godine”, kao i “prošle godine”.

Stanići su rekli da su među vojnicima prepoznali Slavka Todorovića, koji je u međuvremenu poginuo, i Dragišu Milutinovića, kojeg je Tužilaštvo BiH saslušalo kao dodatnog svjedoka zajedno sa Neđom Todorovićem, ocem Slavka Todorovića.

Todorović i Milutinović su se Sudskom vijeću žalili da ih je prije svjedočenja zvao neko od Hukara i govorio im šta da kažu na suđenju.

“Trebalo je da kažem da moj sin Slavko nije dolazio u Podkolun početkom 1992. godine”, kazao je Neđo Todorović, ne mogavši precizirati da li ga je telefonom zvao Redžo ili Bajro Hukara.

Svjedok Milutinović misli da ga je na telefon zvao “Redžo Hukara”, ali “nisam htio da ga slušam”.Tokom direktnog ispitivanja, Milutinović nije htio da odgovara na neka pitanja,kao, na primjer, na pitanje da li je bio u Podkolunu kao pripadnik tadašnje vojske.

Za bračni par Stanić svjedok je kazao da ih uopće “ne poznaje”, te da ne vjeruje da oni poznaju njega.

Neđo Todorović nije mogao potvrditi “da li mu je sin išao u selo”.

U dokazivanju navoda druge tačke optužnice, ključna svjedokinja Tužilaštva iskaz je dala uz mjere zaštite pod šifrom A. U sudnici je tvrdila da ju je Ranko Vuković silovao u njenom stanu u Miljevini.

“Znala sam ga jer je njegova rodica živjela u istoj zgradi kao i ja. A pored zgrade je prolazio kada je išao na posao, u jednu kafanu gdje je radio kao konobar”, kazala je svjedokinja, dodavši da su je nakon Ranka silovali i drugi muškarci u više navrata.

Svedokinja A je ispričala da je bila u kuhinji kada je ušao Ranko, a da su joj djeca bila udrugoj sobi. “Naredio mi je da se raspremim. Skinula sam se. Izvršio je spolni akt i rekao da ne smijem nikome reći”, kazala je svjedokinja, dodavši da je Ranko “nije tukao i vrijeđao”.

Odbrana je pokušala osporiti kredibilitet ove svjedokinje ukazujući da se njene izjave o istom događaju, date prije ovog suđenja i potom u sudnici, razlikuju.

Advokat Veljko Čivša je tvrdio da u prijašnjim izjavama A nije spominjala Ranka. Suočena sa izjavama, A je u sudnici, nakon duže šutnje, zaplakala. Insistirajući, Čivša je svjedokinji pokazao isječak iz novina kojima je, pod punim imenom i prezimenom, dala izjavu i govorila o silovanju u Miljevini, ali gdje nijenom nije spomenula Rankovo ime. Svjedokinja je rekla da ga nije spomenula zbog “prijetnji”.

Ranko Vuković je negiraoda svjedokinju poznaje te je rekao da ona laže.

Svjedokinja A je tvrdila da o svemu što joj se desilo znaju “komšinice sa kojima se dobro slagala” – Neda Stanković i Lucijana Govedarica. Obje su iskaz dale kao svjedokinje Odbrane, negiravši da znaju da se A nešto desilo 1992. godine.

“Nije mi poznato da je bilo ko upadao u stanove muslimana u Miljevini, jer toga nije bilo”, kazala je Lucijana Govedarica.

Optužnicu protiv braće Vuković Sud BiH je potvrdio 3. septembra 2007. godine. Obojica se trenutno nalaze u pritvoru – Rajko od 11. jula, a Ranko 23. juna prošle godine.

Rajku Vukoviću je prije početka suđenja pritvor bio privremeno ukinut te su mu određene mjere zabrane, ali je ubrzo uhapšen.

“Postoje okolnosti koje ukazuju da bi optuženi boraveći na slobodi ometao krivični postupak uticajem na svjedoke i saizvršioce”, obrazloženo je u saopćenju Suda.

Ranko Vuković (1969) je završio srednju školu i otac je dvoje djece. Trenutno se protiv njega vodi još jedan postupak, a već je osuđivan u više navrata i to zbog nedozvoljene trgovine, nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnog materijala.

Rajko Vuković (1972) ima završenu srednju školu, otac je troje djece. Osuđivan je zbog nedozvoljene trgovine više puta, te zbog izazivanja opće opasnosti.

Erna Mačkić je novinarka BIRN – Justice Report-a. [email protected] Justice Report je semična BIRN publikacija.