Lelek: Dodaci na optužnicu

Tužilaštvo BiH je najavilo mogućnost izmjene optužnice protiv Željka Leleka. Do izmjena je došlo, kako je nagoviješteno, zbog novih činjenica koje su otkrivene u toku dokaznog postupka.

Tužilaštvo je također najavilo da vodi istragu protiv Dobre Tomića, Nikole Savića i Miloja Joksimovića zbog sumnji da su i sami počinili ratne zločine na području Višegrada. Sva trojica su bili svjedoci Odbrane u toku suđenja, te je Tužilaštvo izrazilo sumnju u njihov kredibilitet.

Željko Lelek se tereti da je, zajedno sa pripadnicima jedinice Milana Lukića, tokom 1992. godine na području općine Višegrad počinio niz zločina, među kojima su ubistva, protjerivanja i silovanja.

Tužilaštvo je saslušalo i dva dodatna svjedoka, oba zaštićena, koji su govorili o dešavanjima u Višegradu na početku rata.

Zaštićena svjedokinja K.E. ispričala je kako je, sa dvoje male djece, “sredinom maja” iz sela kraj Višegrada došla u grad kod rodbine, nadajući se da će tu biti više zaštićena od stalnih maltretiranja kojima je bila izložena zajedno sa ostalim Bošnjacima u svom selu.

Noć kada je stigla u kuću u Višegradu, došao je Milan Lukić “sa nekim nepoznatim vojnikom koji je govorio srbijanskim akcentom”.

“Tu su me zlostavljali”, rekla je svjedokinja vidno uzbuđena, te je odbila pričati o detaljima toga što se desilo, jer “ovo se tiče samo Milana Lukića”.

Milan Lukić je optužen zajedno sa rođakom Sretenom Lukićem i čeka početak suđenja u Haagu. Optužnica ga tereti za niz teških zločina, ali među kojima nije navedeno silovanje.

K.E. je rekla da je Lukić nakon te noći dolazio često i uvijek u pratnji svojih vojnika, među kojima je bio i Željko Lelek.

“Krajem maja, mislim, došla su njih dvojica i taj Srbijanac, i prvo su nas zlostavljali, a onda su otišli u kuću komšije Ibre Međuseljca. Ja sam virila kroz prozor. Čula sam vrisku i krike. Onda su njih trojica izašla noseći u rukama Ibru. Djelovao je kao da nije živ. Otišli su, a kod nas je došla njegova žena. Bila je raščupana, a po košulji je imala krvi. Valjda joj se slijevala s lica, koje je bilo okrvavljeno”, ispričala je K.E. i dodala da više nikada nije čula šta se desilo sa komšijom.

Ispričala je i kako je u velikom konvoju, koji je pratila vojska, izašla iz Višegrada. Rekla je da je tada zadnji put vidjela Leleka, koji je sa Lukićem pregledao svaki autobus. Svi muškarci iz konvoja su nakon pređenog dijela puta izvedeni. Kako je K.E. rekla, među njima je bio i njen muž i tri njegova brata.

“Našli su ih 2000. godine, kada je otvorena jama Paklenik”, završila je K.E., koja je na traženje tužiteljice Božidarke Dodik identifikovala optuženog Leleka u sudnici.

Također zaštićena svjedokinja, T.B. je rekla da je u Višegradu živjela do 28. oktobra 1992. godine: “Izašla sam u pola četiri popodne.”

T.B. je kazala da je od aprila do izlaska iz grada skoro svaki dan viđala Željka Leleka, u maskirnoj uniformi i naoružanog, u društvu Milana Lukića. Rekla je da je on bio među vojnicima koji su “krajem juna ili početkom jula” bili u pratnji grupe žena i djevojaka koje se i danas vode kao nestale.

“Vidjela sam ih na ulici. One su jako loše izgledale. Prepoznala sam među njima Razu Ustamujić i čula je kako govori: ‘Nemojte nju, uzmite mene…’ Mislim da je njena kćerka bila tu”, rekla je T.B. i dodala da se do danas ne zna sudbina tih žena.

“Odveli su ih prema Drini. Znalo se – ako si kod Drine, mrtav si”, rekla je T.B.

Ona je identifikovala Leleka te rekla da je na početku rata imao kratku svijetlosmeđu kosu.

Odbrana Željka Leleka uložila je 55 materijalnih dokaza, ali je najavila da će uložiti još nekoliko dokumenata, među kojima i hašku optužnicu protiv dvojice Lukića. Također, najavljeno je da će saslušati još tri svjedoka.

Odbrana je među materijalne dokaze uložila i zahtjev za provođenje istrage protiv nekoliko lica, čija imena nisu čitana u sudnici, ali je Fahrija Karkin rekao da je riječ o Bošnjacima.

“Ovi dokumenti su nam bitni radi osporavanja krivičnog djela”, obrazložio je Karkin. Riječ je o krivičnom djelu učešća u sistematskom protjerivanju nesrba sa područja Višegrada, koje se stavlja njegovom branjeniku na teret.

“To su bile ratne operacije”, obrazložio je Karkin.

S ciljem da ukaže na “ponašanje Bošnjaka”, Karkin je priložio i isječke iz novina kao što su Politika i Večernje novosti, koje izlaze u Beogradu, čemu je tužiteljica prigovorila.

“Novinski članci se ne mogu smatrati vjerodostojnim dokazom, a pogotovo ne oni koji su pisani u vrijeme ratnih sukoba, kada su mediji bili korišteni u propagandne svrhe”, obrazložila je prigovor tužiteljica.

Sudsko vijeće će naknadno odlučiti o validnosti ovih dokaza.

Sljedeće ročište je 24. marta 2008. godine.