This post is also available in: English
Dva branioca i sam optuženi Momčilo Mandić izlagali su završne riječi više od sedam sati, zatraživši oslobađajuću presudu. Sva trojica su još jednom odbacili sve navode optužnice kojom se Mandić tereti za ratni zločin protiv civila i zločin protiv čovječnosti počinjen u toku 1992. godine.
Tužilaštvo je svoje završne riječi iznijelo u ponedjeljak, 9. jula, tražeći “dugotrajnu kaznu” za Mandića. Presuda će biti saopćena 18. jula.
“Optužnica je neosnovana i konfuzna. Odgovorno tvrdim da ni jedan navod nije istinit”, kazao je Mandić.
“Nikada nisam nikoga udario, maltretirao, i ne mogu da shvatim da me neko može kriviti za smrt devet lica”, kazao je Mandić drhtavim glasom kroz suze.
Tužilaštvo je dokazivalo da je Mandić, kao ministar pravde u tadašnjoj Srpskoj Republici BiH, bio odgovoran za funkcioniranje kazneno- popravnih domova i logora koji su 1992. godine formirani u dijelovima Sarajeva pod srpskom kontrolom i u Foči.
Mandić se također tereti da je kao “pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Srpske Republike BiH” rukovodio napadom na Centar za obuku kadrova Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) BiH na Vracama, Sarajevo, početkom aprila 1992. godine, te da je tada napao jednu osobu i prijetio ubistvom.
Branioci Momčila Mandića smatraju da Tužilaštvo nije dokazalo navode optužnice, a završne riječi tužioca Behaije Krnjića nazvali su “političkim traktatom”.
“Tužitelj je namjeravao da ubijedi ovo Sudsko vijeće da je Mandić doprinio raspadu bivše Jugoslavije. Smatramo da je to nevažno i da ne predstavlja ratni zločin protiv civila”, kazao je Milan Vujin, jedan od advokata optuženog.
Govoreći o prvoj tački optužnice, u kojoj se Mandić tereti da je predvodio napad na Centar na Vracama, Vujin je kazao da su dokazi “pokazali da se radi o sukobu između dvije naoružane grupe koje su pripadale istom MUP-u”.
“Sukob se dogodio 5. aprila 1992. godine, kada BiH nije bila međunarodno priznata, i Tužilaštvo ne može navoditi da je to bio sukob oružanih snaga Republike BiH i pobunjeničkih oružanih snaga”, kazao je Vujin.
Odbrana je još jednom negirala da je Mandić, kao ministar pravde u Srpskoj Republici BiH, imao nadležnost nad zarobljenicima u kazneno-popravnim domovima, uz tvrdnju da su svi bili “pod vojnom kontrolom”.
“Mandić je imao nadležnost samo da postavi upravnike, ali ne i da ih spriječi u određenim radnjama jer ga nisu obavještavali ni o jednom incidentu ili slično”, kazao je Refik Serdarević, drugi advokat optuženog.
Odbrana je izrazila žaljenje “za sve ono što se događalo zarobljenicima koji nisu imali adekvatne uslove u logorima na području Vogošće, kao što je Planjina kuća i skladište ‘Iskre’”, i dodala da za to Mandić nije kriv.
U julu prošle godine Sud BiH je potvrdio optužnicu protiv Momčila Mandića, a suđenje je počelo 6. novembra.
