Mejakić i ostali: Svjedok koji je preživio četiri logora

Svjedok Tužilaštva BiH u nastavku suđenja četvorici optuženih za zločine u prijedorskim logorima pred Sudom BiH tvrdi da je, zahvaljujući Momčilu Grubanu, preživio logor Omarska.

Tužilaštvo smatra da su Željko Mejakić, Momčilo Gruban, Dušan Fuštar i Duško Knežević u periodu od aprila do augusta 1992. godine učestvovali u premlaćivanju, mučenju, ubistvima i silovanju civila u logorima Omarska i Keraterm kraj Prijedora.

Enes Kapetanović tvrdi da je, zajedno sa mještanima naselja Donja Puharska u Prijedoru, uhapšen 31. maja 1992. godine, nakon čega je odveden u logor Omarska, a potom u Keraterm.

“U tom periodu su u logore zatvarali samo Hrvate i muslimane. Nas su prvo odveli u Omarsku, ali pošto nije bilo mjesta, prebačeni smo u Keraterm, gdje sam ostao četiri dana i potom oslobođen”, rekao je svjedok Kapetanović.

Nakon samo par dana, 12. jula 1992. godine, Kapetanović je ponovo uhapšen i ovaj put zatočen u Omarsku, gdje je, tvrdi, vidio optužene Momčila Grubana i Željka Mejakića.

“Za vrijeme boravka u Omarskoj svi smo jedva čekali Grubanovu smjenu jer smo se tada osjećali najbezbjednije. Mogli smo piti vodu i nisu nas tukli, a Čkalja je, mislim, bio neki njihov šef”, istakao je svjedok.

Prema navodima optužnice, Momčilo Gruban, zvani Čkalja, od 24. maja do 30. augusta 1992. godine u logoru Omarska je bio komandir smjena straže, dok je Željko Mejakić u istom periodu bio komandant logora.

Dušan Fuštar je, prema navodima optužnice, bio jedan od trojice komandira straže u logoru Keraterm, gdje je, prema izjavama svjedoka, Duško Knežević povremeno dolazio i učestvovao u maltretiranju logoraša.

Svjedok Kapetanović je tokom direktnog ispitivanja govorio o događaju kada mu je Gruban spasio život.

“Jedne večeri, ne sjećam se kada tačno, prozvali su me i još trojicu. Pri izlasku vidio sam Grubana, koji me je, onako prijateljski, zagrlio i poveo do restorana da mi da hrane. Pošto nije bilo kruha, vratio me u prostoriju i rekao da je ‘šteta da takav momak ode’. Da nije bilo njega u logoru, vjerujem da ja danas ne bih sjedio ovdje”, rekao je ovaj svjedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja advokat prvooptuženog Mejakića Jovan Simić pitao je svjedoka da li je u logoru Omarska postojala neka hijerarhija, te da li je bilo Srba među zatvorenim.

“Naše je mišljenje bilo da su ispitivači bili svima nadređeni, pa da su poslije njih bili Miroslav Kvočka, Željko Mejakić i Drago Prcać, onda Momčilo Gruban, Milojica Kos i Mlađo Radić, pa tek onda stražari. Znam da je u logoru bilo i zatvorenih Srba, a neki su samo dolazili i obavljali poslove – bravari ili električari”, obrazložio je Enes Kapetanović, koji je logor Omarska napustio 5. augusta 1992. godine, nakon čega je odveden na Manjaču, gdje ostaje do kraja decembra 1992. godine. Potom je odveden u logor Batkovići kraj Bijeljine.

Miroslav Kvočka, Drago Prcać, Milojica Kos i Mlađo Radić su pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora za zločine počinjene u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine.

Nastavak suđenja je 3. maja 2007. godine.