Dana Mašić kazala je da je s porodicom živjela u Trpinju i da su 14. februara vidjeli da je napadnuto susjedno selo Šapići. S nekoliko žena i djece, među kojima je bio njen 16-godišnji sin Željko, krenula je prema Trojanu da se sklone i začula je pucnjavu.
“Dušanka, jetrva, pala mi je kod nogu… Moj Željko, vidim, ne miče se”, prisjetila se svjedokinja.
Kazala je da je njen sin bio ponio “šmajser” i da ne zna da li je zapucao, te ga je ona uzela. Iza njenih leđa, kako je ispričala, pojavio se čovjek u tamnoj odjeći i s kapom na glavi, te je htjela da zapuca na njega, ali da je “šmajser” bio zakočio. Kazala je da su i ona i on pobjegli.
Svjedokinja je navela da je shvatila da je i ona ranjena u glavu, ruku i nogu, te da je u Trpinju bila još veća pucnjava. Vratila se u svoje selo, odakle su je prebacili u bolnicu. Dovezena je i njena kćerka, koja je takođe bila ranjena.
Mašić je kazala da je otišla na daljnje liječenje, a da su njen sin i još 12 mještana sahranjeni nakon napada.
Za zločine počinjene na području Čajniča, kao i Višegrada i Foče, u periodu od augusta 1992. do februara 1993. godine optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.
Na pitanja branioca Nermina Mulalića, svjedokinja Mašić je kazala da su njen suprug i drugi muškarci bili mobilisani. Prema njenim riječima, neko je bio dao njenom sinu “šmajser”.
“On je u školu išao, pa kad dođe, uveče drži stražu, ujutru opet u školu”, kazala je svjedokinja.
Svjedokinja Ivana Mašić-Tupeša kazala je da je imala sedam godina kada je s majkom Polkom i još nekim ženama i djecom krenula iz Trpinja nakon što su vidjeli da gore Šapići.
“Išli smo putem kada su oni izašli iznad puta i počeli da pucaju”, kazala je svjedokinja.
Dodala je da su se razbježali i da su ona i majka krenule prema baraci u Trpinju, gdje je njen djed Božo Dačević bio čuvar. Navela je da je u Trpinju pucano na sve strane.
“Deda nas je ugledao, krenuo da me uzme, mama me podigla preko ograde, tad sam ja ranjena, a on je ubijen”, prisjetila se Mašić-Tupeša.
Dodala je da su se pojavili vojnici u crnim i maskirnim uniformama među kojima je, kako je navela, bilo dobrih i loših.
Svjedokinja je ispričala da su, sa tri zarobljena vojnika, prebačeni u Goražde, gdje je u bolnici tri puta operisana, a potom je s majkom oko mjesec i po bila zatvorena u zgradi ZOIL-a. Kazala je da se nakon razmjene njena majka razboljela i da je umrla u 30. godini, a da ona i danas osjeća posljedice ranjavanja.
Kazala je da je poslije puštanja iz Goražda saznala da joj je ubijena i baba, kao i drugi mještani.
Svjedok Dane Dačević je rekao da je živio u Novom Sadu kada je preko radio-amatera čuo da je bio napad u Ponikvama i da su ubijeni njegovi roditelji Božo i Stanojka Dačević, zajedno s još nekim komšijama.
Naveo je da je čuo da je njegova sestra Polka sa kćerkom koja je bila ranjena odvedena u Goražde.
Braniocu Mulaliću je kazao da je njegov otac bio u radnoj obavezi i da se vjerovatno vodio u vojsci.
Nastavak suđenja je 29. septembra.
- Grad: Čajniče
- Grad: Foča
- Grad: Goražde
- Lice: Buljubašić Ferid
- Lice: Čakar Sakib
- Lice: Fehrić Adem
- Lice: Glušac Ševko
- Lice: Jamak Zakir
- Lice: Kustura Enver
- Lice: Liska Muhamed
- Lice: Muhić Bahrudin
- Lice: Nalo Munir
- Lice: Poljo Mustafa
- Lice: Sejdić Ahmet
- Lice: Sejdić Izet
- Lice: Sobo Rašid
- Predmet: Buljubašić Ferid i drugi
- Ratni zločini
- Sud Bosne i Hercegovine
