Luka Marić, nekadašnji pripadnik Prve romanijske brigade, ispričao je da je 22. septembra 1992. bio u porodičnoj kući selu Čavarine na Sokocu kada se začula pucnjava. Iz kuće su istrčali svjedok i njegovi srodnici i nedugo zatim vidjeli vojnika s puškom, odnosno Branislava Kezunovića “Mikija”, te su se interesovali šta radi.
“Ništa mi ne govori, daj mi čašu vode”, kazao je svjedoku Kezunović, koji im je nakon nekoliko minuta rekao da su najvjerovatnije ubijeni muškarci iz Novoseoca.
Svjedok je opisao da je Kezunović bio nikakav po izgledu i izbezumljen.
“Čuli smo uvečer, pred mrak, da je bio taj masakr”, kazao je svjedok.
Tužitelju Ivanu Matešiću svjedok je potvrdio da se sastajao sa optuženim Kezunovićem i s njegovim advokatom.
Za ubistva 44 muškarca počinjena 22. septembra 1992. optuženi su Dragomir Obradović u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica, Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete te Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.
Na poziv Odbrane Branislava Kezunovića, svjedočio je Dragoljub Vojković, koji je ranije dao iskaz u svojstvu svjedoka Tužilaštva, te je tada ispričao kako su dobili zadatak da idu u Novoseoce, te da su se kamioni zaustavili kod jedne divlje deponije.
Posvjedočio je da je sa Kezunovićem sišao s vozila, da ga je optuženi upitao gdje će, a da mu je on odgovorio da ide na obezbjeđenje, nakon čega su se razdvojili. Kezunović je, prema njegovim riječima, otišao u pravcu Šenkovića, a kasnije se začula pucnjava.
Tužilac je pitao zbog čega nije ranije ispričao te detalje, a svjedok je rekao da nije bio pitan. Potvrdio je da ga je optuženi zvao da razgovaraju o dešavanjima u Novoseocima, ali da je on to odbio.
Odbrani Momčila Pajića svjedok je potvrdio da je nakon Novoseoca bio haubični diverzionar, te da je odbio naredbu da ide na novi položaj, zbog čega je uhapšen, te je bio pritvoren u prostorije za koje je bio zadužen Pajić. Potvrdio je da je bio i nezadovoljan takvom odlukom.
Milada Bakmaz, svjedokinja Gaševićeve Odbrane, ispričala je da je 22. septembra 1992. godine krenula u posjetu ocu u bolnicu i da je na putu srela optuženog Gaševića, koji je bio kolega njenog supruga, te joj ponudio prevoz.
Bakmaz je ispričala da je crvena Lada Niva dovezla njenog supruga, koji je bio kod svojih roditelja u selu Donji Kalimanići, te je izvršio samoranjavanje u nogu. Bila je u bolnici sve vrijeme, a kući je vratio Gašević.
Potvrdila je tužiocu da je u posjetu krenula poslijepodne. Tužilac je pitao da li je moguće da je njen muž bio na kamionu u Kruševu i da je tu ranjen, a svjedokinja je rekla da je bilo predstavljeno tako u papirima zbog primanja.
Advokat Goran Dragović uložio je i medicinsku dokumentaciju supruga svjedokinje kojom potkrepljuje njen iskaz.
Suđenje se nastavlja 16. jula.
