Fatimka Mustajbašić je kazala da je s porodicom iz sela Tršić nakon što su počeli dolaziti srpski vojnici otišla za Klisu, odakle je stanovništvo poslije pregovora krenulo prema Tuzli.
“Srpski vojnici su okružili, pretresali su muškarce… pretresli su i moje sinove i krenuli smo u koloni dvoje po dvoje”, prisjetila se Mustajbašić.
Ona je kazala da je njen sin Samir bio 1975. a Admir 1973. godište. U Bijelom Potoku je primijetila kamione.
“Ja sam vidjela da se vrše odvajanja muškaraca. Vojnici su naredili mojim sinovima da pređu na drugu stranu i dignu ruke”, navela je svjedokinja.
U jednom trenutku primijetila je Petka Panića i obradovala mu se, jer je, kako je rekla, bio veliki prijatelj i vjenčani kum njenog supruga. Navela je da je Panić bio u uniformi i da mu je rekla da su joj odveli djecu.
“Rekao je da će ići u Kalesiju”, navela je svjedokinja, dodajući da se Panić poslije toga okrenuo.
Ona je kazala da su posmrtni ostaci njenih sinova pronađeni na Crnom vrhu. Mustajbašić je kazala da su se poslije napuštanja Bijelog Potoka raspitivali o odvojenim muškarcima i da je Panić rekao da su odvezeni u Aleksinac u Srbiju. Navela je da ga više nisu zvali jer je shvatila da ne govori istinu.
Panić je optužen s Draganom Spasojevićem, Vinkom Radovićem i Dragomirom Vasićem za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje bošnjačkih civila na području Zvornika.
Odbrana Panića izrazila je sumnju u identifikaciju Panića.
“Nije joj prezentovana fotodokumentacija da kaže da li je to ovaj Petko Panić koji je optužen”, rekao je branilac Nenad Rubež.
Preminuli svjedok Asif Sakić u istrazi je ispričao kako je iz šume posmatrao kada je stanovništvo napuštalo Klisu. S jednog mjesta, kako je naveo, vidio je razdvajanje muškaraca u Bijelom Potoku.
“Lično sam gledajući kroz dvogled vidio Petka Panića”, izjavio je Sakić.
On je kazao da mu je supruga, koja je bila u Bijelom Potoku, pričala da je Zarifa Suljić molila Panića da joj puste dva sina te da je on prišao kamionu i rekao da siđu. Od supruge je čuo da je i žena Safeta Mustajbašića molila za njene sinove, ali da je njoj rekao da se ne sekira i da idu u razmjenu.
Branilac Rubež je kazao da je nemoguće vidjeti Bijeli Potok s mjesta na kojem svjedok tvrdi da se nalazio, a još manje identifikovati lica s udaljenosti od dva, tri kilometra.
Svjedok Zdravko Blagojević, koji je takođe preminuo, ispričao je u istrazi kako je poslat na obezbjeđenje u Tehničko-školski centar u Karakaju u koji su bili dovedeni zarobljenici. On je naveo da je bio u Karakajskoj četi, a da su tu bili i pripadnici paravojnih jedinica.
Prema njegovim riječima, zarobljenici su u školi boravili dvije noći i tri dana i paravojni pripadnici su ih tukli i oduzimali im dragocjenosti. Naveo je da su i pripadnike njegove čete tjerali da udaraju zarobljenike, te da je on to činio.
“Znali su odvesti više ljudi a da ne vrate sve”, rekao je Blagojević.
On je kazao da je jedne prilike dolazio Dragan Spasojević i iz škole odveo Agana Lupića, koji je ranije bio policajac. Za ostale muškarce čuo je da su vođeni u Pilicu i da su pobijeni.
Branilac Dušan Tomić kazao je da je Spasojević dok je radio u policiji hapsio svjedoka Blagojevića, koji je bio nasilnik i kriminalac. Dodao je da je Blagojević poslije otjeran jer je dopuštao paravojsci da ulazi u školu i zajedno s njima tukao i pljačkao.
Optuženi Spasojević je izjavio da je bio u školi u Karakaju i izveo Agana Lupića nakon što je prethodno dobio odobrenje od Marka Pavlovića. Kako je rekao, Lupić je o tome i svjedočio.
Na početku ročišta je uz isključenje javnosti saslušan zaštićeni svjedok S-1.
Nastavak suđenja zakazan je za 25. avgust.
