Vlastimir Plazinić je ispričao kako je krajem aprila i početkom maja 1992. godine bio na vojnoj službi u kasarni “Viktor Bubanj” u Sarajevu. Naveo je da je 2. maja s kolegama upućen da pojačaju obezbjeđenje komande Druge vojne oblasti i Sarajevskog korpusa.
Kada je stigao, kako je rekao, pucalo se po komandi, što je nastavljeno tog dana.
Prema Plazinićevim riječima, 3. maja je izdato naređenje da se krene iz kasarne, jer je dogovoren miran izlazak prema kasarni u Lukavici. Svjedok je rekao da se formirala kolona i da je on bio na začelju u vozilu poznatom kao “Vidra”, kojim je lično upravljao.
“Kada smo došli ispred Garnizonske biblioteke, kolona je stala. Ubrzo su se čuli pucnjevi i već su se pored kolone stvorili pripadnici ‘Zelenih beretki’”, kazao je svjedok i dodao kako je vidio da iz vozila ispred njega izbacuju pripadnike JNA na ulicu.
Rekao je da su otvorili vrata vozila u kojem je bio on, te ispalili metak u pravcu posade, a da se dio zrna odbio i ranio Ivicu Simića. Pojasnio je da on i Bogoljub Pelemiš prvobitno nisu izašli iz vozila, ali da je jedan od pripadnika “Zelenih beretki” ispalio rafal u njihovom pravcu, nakon čega su i oni izašli.
Plazinić je kazao da su neki prepoznali Pelemiša zbog ranijeg “konflikta” kada je bio snimljen, emitovao se na televiziji, te su ga počeli tući na ulici.
“Bio je jedan pripadnik ‘Zelenih beretki’ koji je komandovao. To nije bilo stihijsko postupanje. On je određivao kako i šta da rade”, rekao je svjedok i dodao da su odvedeni u Skupštinu Starog Grada.
Tu se, kako je naveo, pojavio komandant Teritorijalne odbrane Stari Grad, koji se pozdravio i rekao da će vidjeti šta će dalje s njima, ali svjedok nije mogao da se sjeti imena i prezimena, niti nadimka te osobe.
Plazinić je ispričao da je u grupi odveden do dvorišta FIS-a, gdje su bili drugi pripadnici JNA postrojeni i gdje su morali izvaditi sve iz džepova. Idućeg dana ponovo je doveden u FIS, gdje je vidio povrede na pripadnicima JNA. U konačnici, kako je rekao, bio je razmijenjen.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je potvrdio da lično nije mogao vidjeti kako je počela pucnjava 3. maja.
Njemu su predočavane razlike iz njegove izjave o tome kako su pripadnici koji su ih napali bili obučeni, a on je rekao da je “manji broj bio u civilnom odelu”.
Plazinić je Odbrani kazao da se o dešavanjima informisao i kroz medije, ali je negirao da mu je poznato da su u aprilu sa artiljerijskih položaja gađana naselja u Starom Gradu, te je rekao da “nije toga bilo”.
Također je kazao da mu nije poznato, između ostalog, dejstvovanje po naselju Alipašino Polje, niti da je JNA blokirala naselje Dobrinja krajem aprila, za šta je također rekao da “toga nije bilo”.
Plaziniću, kako je kazao advokatici Jesenki Rešidović, nije bilo poznato ni granatiranje RTV doma, ubijanje i ranjavanje na desetine građana Sarajeva tokom marta i aprila s položaja JNA, kao ni da su 2. maja granatirani svi vitalni objekti u gradu.
Advokatu Senadu Pizoviću svjedok je potvrdio da je gledao vijesti o dešavanjima u gradu, ali ne baš redovno. Kada je Pizović ustvrdio da sve o čemu je svjedoka pitala advokatica Rešidović bilo je emitovano na televiziji, svjedok je odgovorio da je na “TV-u bilo svega, većinom propagande”.
Suđenje će se nastaviti 15. jula.
