Zulfo Hujdur je kazao da je od juna 1992. do kraja 1994. obavljao je funkciju načelnika Saobraćajne službe u 307. motorizovanoj brigadi Armije BiH u Bugojnu i da mu je zadak bio da upravlja transportom isključivo vojne infrastrukture za što je vodio dnevnik rada.
S obzirom na ratne uslove, kako je rekao svjedok, često je bilo potrebno procineniti sigurnosni rizik i on je uz konsultaciju sa vozačima donosio odluke.
Mlaću lično nije poznavao i da od njega nije dobijao naredbe.
Odbranu je interesovalo kako su tokom ljeta 1993. kamioni i druga vozila prolazili punktove, a Hujdur je objasnio da su na putu prema Zenici bili kontrolni punktovi koje su držali pripadnici Armije BiH te da nisu bez dokumenata nikoga puštali. Svjedok je rekao da je u toku rata dva puta bio u Zenici i da je problematično bilo proći kontrolne punktove.
„To su bili radikalni ljudi i trojica ili četvorica te čekaju sa prstom na obaraču“, kazao je svjedok i dodao da su oni kontrolisali puteve koji su bili „traktorski“.
Na pitanje da li se sjeća da li su ljudi odvođeni u Kazneno-popravni dom u Zenici, rekao je da bi trebao biti jednak broj čuvara koliko i zatvorenika na putu od Bugojna do Zenice kada bi došli na kontrolni punkt.
Za zločine na području Bugojna pored Mlaće, sudi se i Selmi Cikotiću. Mlaćo je optužen da je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotić da kao komandant Operativne grupe Zapad Armije BiH nije spriječio podređene pripadnike niti poduzeo mjere za njihovo kažnjavanje zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika.
Tužilaštvo je u unakrsnom ispitivanju interesovalo kako se odlučivalo o sigurnosti pri transportu, na što je svjedok rekao da je on odlučivao i da se ljudi nisu odvodili ili da se to desilo bez njegovog znanja. Dodao je da od Mlaće takvu nardbu nije dobio nikada.
„Da je naredio ja bih to znao“, rekao je.
Nastavak suđenja je zakaza je za 24. novembar.
