Odbrane trojice optuženih zatražile su oslobađajuću presudu, kao i odbijanje pojedinih optužbi. Odbrana Milana Vukića navela je da nije dokazano da je optuženi s drugima 28. jula izveo 11 civila iz Doma u Miskoj Glavi i poveo ih prema naselju Panići i dalje prema Hozića kamenu, te učestvovao u njihovom ubistvu.
“Ne samo da Tužilaštvo nije dokazalo izvan stepena razumne sumnje nego za mog branjenika ni do stepena osnova sumnje”, ocijenio je branilac Cvijetin Adamović.
Napomenuo je da samo prisustvo na nekoj lokaciji bez konkretnih radnji ne može predstavljati inkriminaciju. Kazao je da je Tužilaštvo saslušalo svjedoke u vezi s izvođenjem civila iz Doma, a da je za ubistvo uvrstilo materijalne dokaze.
“Nijedan svjedok nije spomenuo ime Vukić Milana u vezi sa opisanim događajem”, rekao je Adamović, dodajući da Odbrana stoga nije ni imala dokaznih prijedloga.
Milan Vukić je optužen s Milodragom Glušcem, Rankom Babićem, Rankom Došenovićem, Zdravkom Panićem, Trivom Vukićem, Slobodanom Kneževićem i Miloradom Obradovićem, za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine.
Odbrana Slobodana Kneževića navela je da je on optužen da je 27. jula pred Domom u Miskoj Glavi, pucajući iz puške, usmrtio jednog civila koji je pokušao pobjeći. Prema riječima branioca Svetozara Davidovića, nije utvrđena smrt tog civila s obzirom da nema dokaza kao što je izvod iz matične knjige umrlih ili podataka o ekshumaciji.
“Nema dokaza da je optuženi počinio bilo koju radnju iz optužnice”, rekao je branilac.
Predložio je da se, ukoliko Vijeće ocijeni da ima dokaza, primijeni zakon bivše države, kao i da se u olakšavajuće okolnosti uzmu desetogodišnje trajanje postupka, protek 35 godina od događaja, te neosuđivanost i zdravstveno stanje optuženog.
Odbrana Milorada Obradovića zvanog Stiven navela je da se tri tačke optužnice zasnivaju na svjedočenju po jednog svjedoka.
“To su svjedoci upitnog kredibiliteta koji bi prije mogli biti optuženi u ovom ili nekom drugom predmetu”, kazala je braniteljica Tatjana Vasić.
Rekla je da zatvaranje lica u Domu u Miskoj Glavi, kao i njihovo ispitivanje, nije bilo nezakonito jer se radilo o vojno sposobnim muškarcima, od kojih je kod nekih pronađeno oružje. Navela je da nijedan svjedok nije izjavio da je Obradović zlostavljao nekoga od zarobljenih.
Braniteljica je predložila da se odbiju optužbe da je Obradović učestvovao u prevozu lica iz Miske Glave na stadion u Ljubiji, kao i njihovom maltretiranju u autobusu, jer ti navodi nisu bili u naredbi za sporovođenje istrage na osnovu koje je izručen iz Njemačke. Odbrana smatra da treba odbiti i optužbu za ubistvo tri civila.
“Odbrana je osporavala identifikaciju počinioca, očigledno uspješno, pa tužilac mijenja optužnicu na način da je Miodrag Knežević ubio ta tri lica, a Stiven dva nepoznata lica”, naglasila je Vasić, napominjući da optuženi u istrazi nije ispitivan o ubistvu dva nepoznata lica, niti se od tih optužbi branio.
Kazala je da je za ubistva na lokalitetu Kipe ključni bio zaštićeni svjedok S-2, kojeg Odbrana nije ispitala jer je svjedočio prije nego što je Obradović izručen, a u međuvremenu je preminuo. Prema njenim riječima, S-2 je, tereteći Obradovića, želio sebe da spasi od procesuiranja, kao i da mu se osveti zbog dugogodišnjih sukoba koje su imali.
“Kredibilitet svjedoka S-2 ne prolazi jer je svojim svjedočenjem za sebe izdejstvovao aboliciju i želio je da ispuni obećanje da će Obradoviću skinuti glavu”, rekla je Vasić.
Sve tri Odbrane osporavale su mogućnost da su optuženi imali saznanja o širokom i sistematskom napadu na nesrpsko stanovništvo na području Prijedora, kao i da su bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata.
