Zaštićena svjedokinja je ispričala da je “srpska vojska” palila kuće u susjednom selu i da je, kada su krenuli prema njihovom selu Ratine, s mužem i djecom pobjegla prema obližnjem potoku.
Na putu su naišli na komšiju, koji je kazao da se ne brinu i da ih niko neće dirati. Kada su se vratili, vidjeli su da je sve ispreturano.
“Mi smo bili u podrumu, a oni su nas tražili po sobama”, prisjetila se svjedokinja.
Dodala je da su u selu bili do augusta 1992., kada su ih vojnici u “plavom vojnom odijelu” odveli u Policijsku stanicu u Miljevinu.
“Mužu su gasili cigaru na čelu”, rekla je svjedokinja.
Prema njenim riječima, tu je bilo još žena i djece, a nakon toga su ih odvezli za Kalinovik i potom na razmjenu u Trnovo. Supruga poslije toga nije vidjela.
“Nije imao oružje, nije bio član vojske”, kazala je svjedokinja.
Na pitanje Olovićeve Odbrane rekla je da je čula da je optuženi “zlostavljao žene i djecu”.
Olović je optužen, kao komandir odjeljenja policije u Miljevini, za hapšenje mještana bošnjačke nacionalnosti i njihovo odvoženje u Kazneno-popravni dom (KPD), kao i za nestanak veće grupe pritvorenih u Staničnom odjeljenju u Miljevini.
Svjedokinja Ramiza Sunabić se prisjetila da su često na vrata njenog stana u Miljevini dolazili po naredbi Olovića, da njen muž i sinovi idu na ispitivanje.
Početkom rata stariji sin Mirsad je odveden po naredbi Olovića, a po njega su došli Dragan Janjić i Jezdimir Mališ zvani Glista. Kroz prozor je vidjela da je još nekoliko muškaraca odvedeno u Kazneno-popravni dom u Foču, među kojima i njen brat Ekrem Đozo. To je bio i posljednji put kada ga je vidjela i do danas ga nije pronašla.
Janjića je Sud BiH ranije osudio na sedam godina zatvora.
Sin Mirsad se, prema riječima svjedokinje, vratio nakon nekoliko dana, ali joj nije želio pričati šta se dešavalo u Kazneno-popravnom domu Foča. Nedugo poslije htjeli su ga voditi da radi u rudniku u Miljevini, ali on nije otišao jer ga je bilo strah.
“Svako jutro se morao javljati Oloviću. Imao je papir. Muž Salko je išao”, kazala je svjedokinja.
Jednog jutra su, prema njenim riječima, ponovo odveli sina i muža, i od tada ih nije vidjela.
Svjedokinja je Olovića u sudnici pitala da joj bar kaže gdje su ukopani, ali je opomenuta da ne smije razgovarati sa optuženim.
“Nije mi čvoku opalio, ali mi je nanio jada što mi je odveo dijete, muža i brata”, rekla je Subašić.
Nedugo poslije je i ona odvedena u zatvor “Partizan” u Foči.
Svjedok Danko Filipović je izjavio da je tokom rata raspoređen u policijsku stanicu koju je vodio Mićo Olović i da je bio u rezervnom sastavu policije.
Naredbe su, prema riječima svjedoka, direktno dolazile od Olovića, koji je naredbe o privođenju dobijao od Pere Eleza. Svjedok je rekao da su rezervna policija, vojna policija iz Foče te dobrovoljci iz Crne Gore privodili Bošnjake, ali da se on ne sjeća da je Olović zlostavljao ikoga.
Nastavak suđenja planiran je 6. aprila.
