Ivo Stjepanović, nekadašnji pripadnik Hrvatskog vijeća odbrane, kazao je da je zarobljen pokušavajući preko šume preći teritoriju pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS), te da je bio u tri logora. Na kraju je, kako je ispričao, završio u “Malom logoru” 1994., smješten u samici do 20 dana, a kada je poslije izvođen u toalet, primijetio je da su svi smrknuti na njega, te ga je jedan udario nogom.
“Izveden sam, i od upravnika i Savića dobio sam batine”, kazao je svjedok.
Nakon samice, kaže, bio je u ćeliji sa preko 20 zarobljenika, bila je moguća ljekarska pomoć u ozbiljnim situacijama, spavali su na podu, a nakon nekog vremena su dobili sobnog starješinu čije ime ne zna, ali zna da je bio Srbin.
“Kad je on došao, Izet Omerbašić i ja smo stajali uza zid, sa raširenim rukama i tri prsta”, kazao je svjedok opisivajući kakav je tretman imao nakon dolaska sobnog starješine, ističući da je prema njima bio nečovjek.
“Tjerao nas je da se sparingujemo, tučemo između sebe”, prisjeća se.
Od Međunarodnog komiteta Crvenog križa ovaj svjedok je, kako kaže, sakrivan u zgradu Suda jer nije bio registrovan u logoru, te niko od zatočenih nije ni pomislio da se požali njima zbog straha.
Svjedok je pojasnio da je prilikom boravka u “Malom logoru” bila sklopljena njegova optužnica, te su po njega došla trojica među kojima je bio upravnik Drljača, dvojica stražara, a jedan od njih je Savić, koji su ga pretukli.
“Od tog dana je krenuo pakao, znači ja sam svaki treći dan dobijao batine”, kazao je.
Najviše se sjeća, kako kaže, batina od Savića, ali i od Draška i Gojka, koji ga je po ušima tukao. Naveo je da Savić nikada nije bio raspoložen, te da su se u njegovoj smjeni uvijek dobijale batine, a da su udarani na hodniku, najčešće palicom i nogama.
Ispričao je da je jednom izveden sa Izetom Omerbašićem da cijepa drva te da je rečeno da ga udari drvetom.
“Gledam Izeta, ako ga udarim, ubit ću ga. Udario me nogom i počeo psovati. Izeta udarim u dupe”, kazao je, te kad su se vraćali u prostorije primijetio je da je Izetu krvava noga, a nije znao da je esker bio na drvetu.
Svjedoku su predočeni fotoalbumi na kojima je prepoznao Draška Radusinovića, Gojka Soldata i Slobodna Savića.
Optužnica tereti Milića Bućana, Gorana Jorgića, Gorana Bojića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića, Gorana Savića, Duška Drljaču te Slobodana Savića, čiji predmet je naknadno spojen, da su, u svojstvu zamjenika upravnika i stražara, u periodu od 1992. do 1995. godine počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Vojno-istražnom zatvoru zvanom “Mali logor” – između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.
Odbrani je svjedok je pojasnio da je na Sudu u Banjoj Luci bio osuđen na smrt.
Advokat Miodrag Stojanović ga je podsjetio da je područja pod kontrolom VRS-a pokušao preći u majici i šorcu nenaoružan.
“Nostalgičan za porodicom, ne lud, možda hrabar”, kazao je svjedok.
Odbrani Radusinovića potvrdio je da je i ranije davao iskaz u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, te misli da je tada spomenuo optuženog i ostale.
Tužiteljici Oliveri Đurić je objasnio da je njegova smrtna kazna preinačena na 20 godina, te da je kasnije protiv njega vođen postupak u Brčko distriktu za ratne zločine, koji je rezultirao oslobađajućom presudom.
Nastavak suđenja je 6. marta.
- Grad: Banja Luka
- Lice: Bojić Goran
- Lice: Bućan Milić
- Lice: Cvijetić Svetislav
- Lice: Drljača Duško
- Lice: Grab Uroš
- Lice: Janković Aleksandar
- Lice: Jorgić Goran
- Lice: Kljakić Igor
- Lice: Letić Milenko
- Lice: Radusinović Draško
- Lice: Savić Slobodan
- Lice: Soldat Gojko
- Lice: Vučković Mile
- Predmet: Drljača i drugi
- Ratni zločini
- Sud Bosne i Hercegovine
