U najnovijem izvještaju posmatrača Mehanizma nakon posjete Srbiji se navodi da je Tužilaštvo tražilo preliminarno mišljenje Ministarstva pravde ove zemlje o tome da li su ispunjeni preduslovi propisani Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, odnosno da li bi vođenje postupka ugrozilo suverenitet, bezbjednost, javni poredak ili druge interese od suštinskog značaja za Republiku Srbiju.
“Zahtjev je dostavljen 10. februara 2025. i još uvijek je na rješavanju u Ministarstvu pravde, čije će mišljenje odlučiti dalji tok postupaka. Tužioci su izjavili da će Tužilaštvo Srbije biti u mogućnosti da nastavi rad na predmetu Šešelj i drugi, samo ako Ministarstvo pravde odluči da su svi preduslovi ispunjeni“, navodi se u izvještaju Dagmare Albrecht, posmatrača Mehanizma.
Ovakav zahtjev je u suprotnosti sa garancijama koje je Ministarstvo pravde godinama isticalo tražeći da se postupci za nepoštovanje suda ustupe Srbiji i u suprotnosti s tvrdnjom da će oni biti vođeni uz puno uvažavanje Mehanizma, upozorava Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo Beograd.
“I takav zahtjev zapravo ukazuje na to da Javno tužilaštvo za ratne zločine radi sve da izbjegne postupanje u onome što smatra politički osjetljivim predmetom. Iz izveštaja posmatrača mi znamo da tužilaštvo od ustupanja predmeta početkom prošle godine do danas nema čak ni predviđen vremenski okvir za podizanje optužnice u tom predmetu i znamo da je komunikacija između Mehanizma i Tužilaštva dodatno otežana činjenicom da od maja 2025. godine Srbija nema ni vršioca funkcije glavnog javnog tužioca za ratne zločine“, ističe Kolarić.
Posmatrači su u Ministarstvu pravde Srbije rekli da “, od njih nije traženo mišljenje u vezi s predmetom Šešelj i drugi“, dok su iz Višeg suda naveli da će se predmet pokrenuti kod njih tek nakon što Tužilaštvo podigne optužnicu, kao i da nisu dobili sve potrebne informacije od Tužilaštva i Ministarstva.
“Na osnovu informacija prikupljenih tokom ovog izveštajnog perioda, predmet Šešelj i drugi je još uvijek u ranoj fazi u Srbiji”, zaključeno je u izvještaju koji je objavljen na stranici Mehanizma.
Detektor je ranije pisao kako je odlukom sudije Liu Daquna predmet prebačen nadležnim pravosudnim organima u Srbiji na suđenje, kao i naloženo da se što prije srbijanskom tužilaštvu prebace sve informacije, uključujući optužnicu i dokaze. Prema optužnici, Šešelju, Damjanoviću, Ignjatoviću te Ljiljani i Ognjenu Mihajloviću stavlja se na teret da su svjesno i namjerno ometali provođenje pravde, otkrivali informacije kršenjem sudske naredbe, uključujući naredbe za zaštitu svjedoka, i nisu ispoštovali, bez opravdanja, sudski nalog da prestanu i odustanu od objavljivanja povjerljivih informacija.
Srbija na sve moguće načine pokušava da izbjegne svoj dio odgovornosti, smatra Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida. Tahirović kaže da se ovi postupci godinama razvlače u Srbiji.
“U suštini je to jedno poigravanje i neprihvatanje odgovornosti. Bojim se da taj proces nikada neće dobiti taj epilog i da jednostavno, kako slabi moć Tribunala i polako se gasi, nikada neće doći do procesuiranja odgovornih“, smatra Tahirović.
Vojislav Šešelj i Aleksandar Vučić, 1998. godine. Foto: EPA
Sonja Biserko iz Fonda za humanitarno pravo Srbije smatra da sud za ratne zločine u ovome gradu ne funkcioniše uopšte, kao ni brojne druge institucije zbog političkih problema u kojima se ova zemlja nalazi u proteklom periodu.
“Sve je uništeno. Ne znam ko će Srbiju poslije Vučića preuzeti, taj će imati pune ruke posla. Iluzorno se raspitivati da li funkcionišu neke institucije ili ne. Ne, ne funkcionišu. Bez podrške Evorpske unije nema šta“, ističe Biserko.
Vojislav Šešelj je 11. aprila 2018. pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove (MICT) u Hagu pravosnažno osuđen na deset godina zatvora za progon Hrvata u selu Hrtkovci u Srbiji 1992. godine.
Ukupno 114 civila pogubljeno je 13. juna 1992. na deponiji u Uborku i u blizini groblja u Sutini. Za ove masakre još niko nije osuđen. Lider Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj je od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu oslobođen svake odgovornosti za ova ubistva.
Mirsad Behram, novinar iz Mostara, sjeća se dana kada su paravojne formacije vodile civile iz njegovog naselja i žali što do danas niko nije procesuiran za ovaj zločin.
“Postavlja se pitanje da li ovdje ovi pravosudni sistemi funkcionišu kako treba“, kaže Behram, razočaran oslobađajućom presudom protiv Šešelja.
Detektor je ranije pisao da je Šešelj već osuđivan za nepoštivanje suda. Jedan postupak za nepoštivanje suda – protiv Šešeljevih stranačkih kolega Vjerice Radete i Petra Jojića – još uvijek je u toku. Oni su u oktobru 2012. optuženi da su uticali na svjedoke na suđenju Šešelju tako što su ih prijetnjama, ucjenama i mitom nagovarali da promijene iskaze ili ne svjedoče.
Kolarić smatra da je razlog što Šešelj i drugi nisu procesuirani isključivo političke prirode. Podsjeća da su Šešelj i Aleksandar Vučić nekadašnje stranačke kolege iz Srpske radikalne stranke.
“Vojislav Šešelj, iako osuđen za zločine protiv čovječnosti, a u predmetu o kom govorimo prvooptuženi, danas je jedan je od najangažovanijih u medijskoj odbrani režima Aleksandra Vučića. Zatim, Srbija se i u ovom slučaju zapravo ponaša kao i u postupku protiv drugih članova Jojića i Radete gde odbija njihovo izručenje od 2012. godine“, kaže Kolarić.
Navodi da je Srbija u ovome predmetu zauzela stav da, prema Zakonu o saradnji sa Tribunalom, samo lica koja su optužena za osnovna krivična djela za koja je nadležan Međunarodni sud, koja ne obuhvataju nepoštovanje Suda, mogu da budu uhapšena i izručena.
“Odnosno, Srbija je zauzela stav da nepoštovanje suda nije nešto čime je u obavezi da se bavi u odnosu na Tribunal, odnosno Mehanizam“, zaključuje Kolarić.
